5 O’Clock Tea

Povodom izlaska novog broja magazina Iće & Piće, donosimo članak koji predstavlja temu ovog izdanja.
 

5 O’Clock Tea u Britaniji je mnogo više od napitka, to je stil života i sinonim engleske tradicije... umjetnost življenja ispričana biljkom koja raste miljama daleko od Otoka...

Što je 5 O’Clock Tea?

Poslijepodnevni je čaj lagani obrok koji se uobičajeno servira između 3 i 5 sati popodne. Čaj se pripravlja u čajniku, a servira u šalici za čaj uz mlijeko i šećer. Priprema je vrlo jednostavna. Listići čaja stavljaju se u zagrijani čajnik, doda se uzavrela voda i ostavi se da se listići natapaju 5 do 10 minuta. Danas je popularan izbor čaj Earl Grey ili mješavina čaja poznata pod imenom Afternoon Tea. Tradicionalno, uz čaj se serviraju skonsi s džemom i ugrušanim slatkim vrhnjem iz Devona, delikatni mali sendviči poput onih od krastavaca ili cressa te kolačići poput eklera ili minijaturnih princes-krafni.

Ti mali prilozi obično su aranžirani na pladnjevima s etažama i tako se zgodno serviraju na koktel-stolićima, jer popodnevni čaj ne pije se za stolom za objedovanje. Nekad je 5 O’Clock Tea bio kućna prigoda, a danas se tradicionalni engleski čaj servira pretežno u hotelima. Suvremeni Englez u to doba najčešće popije brzu šalicu čaja uz jedan keks, jer malotko ima vremena za ritualni obrok sredinom popodneva.

Stranci često brkaju poslijepodnevni čaj i takozvani High Tea, koji je zapravo lagana večera, a najčešće se nudi djeci poslije škole. Kad vas Englezi pozovu na čaj kod kuće, oni vas zapravo često zovu na neformalni večernji obrok u kuhinji.

Povijest engleskog čaja

Čaj je stigao u Englesku oko 1670, što je čak tridesetak godina kasnije nego u Francusku. Poznata trgovačka tvrtka, British East India Company, dobila je od kraljice Elizabete I. dozvolu za trgovanje već 1600, a primarna dobra za trgovinu bili su začini, svila, indigo, sol i čaj. Zbog političkih previranja u doba Cromwella trgovina čajem počela je relativno kasno.

S povratkom monarhije i kraljevanja Charlesa II. moda čaja stiže u Englesku zajedno s ostalim pomodnim navikama nove kraljice, Catherine od Breganze. Ona je donijela najveći miraz u povijesti svijeta putem kojega Portugal daje Engleskoj teritorije u Africi i Indiji, kao i pravo trgovanja u svim njihovim lukama. I tako je počela vrlo profitabilna trgovina čajem. Engleski visoki društveni slojevi pod utjecajem nove kraljice prihvaćaju čaj kao omiljeno piće. Cijena čaja bila je vrlo visoka zbog monopola trgovine, što je napitak činilo još ekskluzivnijim i poželjnijim.

Početkom osamnaestog stoljeća čaj se prodaje u više od petsto prodavaonica koje primarno prodaju kavu. Kraljica Ana bila je ljubiteljica čaja te za doručak počinje piti čaj umjesto uobičajena piva. Čajanke kao takve još ne postoje, osim jasno slavne Bostonske čajanke, koja je bila reakcija na britansku aroganciju i namete kolonijama.

Tijekom viktorijanske ere i kao rezultat novih radnih navika i dugoga radnog dana, večera zamjenjuje ručak kao glavni dnevni obrok, a na stolu se, uz razna mesna i konkretna jela, pojavio i čaj. Otuda i termin high ili visoki čaj jer se servirao za visokim stolom u blagovaonici, a ne u salonu.

Moda poslijepodnevnoga čaja sa svim pojedinostima koje povezujemo s tom tradicijom počinje potkraj devetnaestog stoljeća, a legendarna kreatorica tog običaja bila je vojvotkinja od Bedforda. U to doba večeralo se sve kasnije, obilnije i društvenije. Ručak je postajao sve manji i mršaviji. Vojvotkinja je znala ogladniti sredinom popodneva, pa je običavala piti čaj uz poneki zalogajčić. Postupno, počela je u francuskom stilu pozivati uzvanike na čaj i mali obrok profinjenih zalogajčića. Uskoro, obred poslijepodnevnoga čaja postaje društvena norma.

Bonton ispijanja čaja

Bonton ispijanja poslijepodnevnoga čaja u popriličnom je nerazmjeru s jednostavnošću pripreme. Naravno, u modernoj Engleskoj, etiketi se nastoji pridavati sve manje važnosti jer ona nije politički korektna. No 5 O’Clock Tea ostaje usavršeni ritual snobova iz visokog društva kodiran kao njihovo sredstvo prepoznavanja pa zato bez poznavanja prigodnoga bontona ne bi bio ni zabavan.

Porculanski ili srebrni servis za čaj datira iz viktorijanskog doba i sastoji se od tri elementa: čajnika, vrčića za mlijeko i doze za šećer. Poželjno je da porculanska šalica za čaj bude što tanja, za razliku od one za kavu, koja može biti i robusna. Po etiketi, mlijeko se dodaje nakon (nikad prije) ulijevanja čaja, a ako se servira limun, ne cijedi se, nego se tanke ploškice stavljaju u šalicu čaja. Čaj se nakon dodatka šećera i mlijeka ne miješa, nego lagano prevrće žličicom. Dok se sjedi, tanjurić se drži lijevom rukom u krilu, a u desnoj se ruci drži šalica na strogo propisan način. Šalica leži u tanjuru samo dok stojite. Skonsi se jedu nakon sendviča, a prije kolačića. Na prepolovljeni skon prvo se stavi hrpica vrhnja iz Devona, a tek onda marmelada. Finesama nema kraja.

Londonske čajane

Najglamurozniji čaj u Londonu servira se u hotelima Ritz i Dorchester, a najliterarniji u hotelu Browns, gdje tradicionalno odsjedaju pisci i intelektualci. Uglavnom, gosti su stranci i pokoji Englez koji je izveo svoju bakicu ili tetu sa sela. Najpoznatiji dućan u kojem se kupuje i pije čaj je Fortnum & Mason, gdje kupuje i sama kraljica. Njihove poznate mješavine čaja osobito su popularne u Japanaca, koji hrle u tu meku kao i u dućane Louisa Vuittona.

Obred čaja u literaturi

Od sama početka 5 O’Clock Tea ritual je u čijem je središtu žena, profinjena i izbirljiva domaćica. Uzvanici su dolazili na poziv domaćice i u nadi da će biti predstavljeni drugim gostima, briljirati u društvenim temama i ponovno biti pozivani na popodnevni čaj. Thackeray je pisao da je priroda bila naklonjena ženama kad je svijetu podarila biljku čaja. U literaturi se uvelike opisuje ljepota ženskih podlaktica i ruku u elegantnoj koreografiji pripreme i točenja čaja.

Oscar Wilde s mnogo je duhovitosti i ponešto ironije opisao poslijepodnevne čajanke u čak tri scene poznate komedije Važno je zvati se Ernest. Kroz zabavni razgovor o braku, rastavi i preljubu, isprekidan donošenjem čaja u srebrnom čajniku, nuđenjem pomodnih sendviča od krastavaca i aluzijama na dobre manire, Wilde na svoj nenadmašni način ismijava engleski snobizam. Malim verbalnim duelima pomodno obučeni gosti Lady Bracknell žele etablirati svoju društvenu premoć poznavanjem etikete poslijepodnevnog čaja.
Šećer?
Ne hvala.
Šećer nije u modi.
Kolač ili kruh i putar.
Pa naravno, kruh i putar. Kolač se sada rijetko nudi u boljim kućama.
Naravno, Wilde pritom aludira na brojne knjige bontona i pomodne ženske magazine koje daju upute o tome što, kada i kako treba servirati. Wilde portretira poslijepodnevni čaj kao ekskluzivnu i dekorativnu dogodovštinu koja zahtijeva od svojih aktera nekakvu je ne sais pas quois (I don’t know what) kvalitetu dekadencije i frivolnosti.
I tako se stvara legenda jedne institucije!

Iće i piće, veljača 2010.

Želite li se pretplatiti na časopis, kliknite na Ićeipiće.hr

10.2.2010

Ispiši članak Komentiraj Pošalji