Al Pittor, Zagreb

Trattoria al pittor svojim će veselim izgledom vjerojatno privući mnogobrojne prolaznike u Bogovićevoj ulici. Upravo taj šareni, veseli izričaj ono je po čemu je ova trattoria dobila ime, a za njega je zaslužan slikar Vojo Radoičić čija je djela lako prepoznati, a koja uveseljavaju prostor ovoga restorana. Osebujnim, dječjim stilom punim šarenih boja on iscrtava svakodnevne prizore mediteranskog načina života.

Ono što bi vas moglo zbuniti dvije su stvari. Prvo, Trattoria al pittor nalazi se na mjestu nekadašnjeg restorana Stefano kojeg više nema, a s druge strane, ako ste ikada bili u restoranu Ribice i tri mogli biste pomisliti da je ovo svojevrsna franšiza, jer je stil uređenja gotovo identičan. No, tomu nije tako, iako ovako neobavezan, razigrani dječji stil puno bolje funkcionira u restoranu Ribice i tri gdje se služi nešto manje pretenciozna hrana.

Također, šarm trattorie teško je oživjeti u stanu s visokim stropovima koji više vuče na Austro-Ugarsku s početka 19. stoljeća. Uređenje na stranu, u Trattoriji al pittor ponosno ističu da je jela osmislio Veljko Barbieri osobno, radi čega smo možda očekivali ponudu u stilu "jelovnika izgubljenog vremena". No, čini se da je u dogovoru s vlasnicima stvar ostala negdje na pola puta. Ponuda je zanimljiva, i drugačija od onoga što biste očekivali u klasičnoj trattoriji, pogotovo u svim takvim inačicama na ovim prostorima.

Izbor pizza je manji, i temelji se na klasičnim talijanskim namirnicama i plodovima mora, što pozdravljamo. Bruschette s listovima bifteka, rukolom i parmezanom ili ona s tapenadom od crnih maslina zvuče obećavajuće. Isto kao i juha od raštike, teleća ragu juha, rižoto sa škampima i artičokama. Ono što nekako možda ne spada u koncept redefiniranja tradicionalnih hrvatskih jela vjerojatno su jela s lososom ili svinjski file s curryem i divljom rižom. Na jelovniku se nalaze i neke klasične uspješnice poput salate Caprese, lasagne s 4 vrste sira ili teleći medaljoni sa sirom.

Koncept bi se dakle prije mogao nazvati "od svega pomalo", što i ne čudi previše obzirom na samu lokaciju, i vjerujemo, usmjerenost turistima koji onuda prolaze u velikom broju. Kuhanje je korektno, pogotovo kada se radi o klasičnim jelima. Nećete se osramotiti odlučite li tamo otići na poslovni ručak ili nahranite strance koji su u posjeti i ogladne prilikom razgledavanja grada. Ipak, možda smo očekivali nešto ambiciozniju izvedbu. Vinska lista je mala, cijene pojedinih butelja svakako previsoke, a s vinom kuće nemojte ni pokušavati, iako je cijenom prihvatljivo. Zaključno, možemo reći da se radi o dobroj ideju kojoj ne bi škodila nešto bolja izvedba.

Opći dojam: vesela, nepretenciozna trattoria u središtu grada

Gastro.hr