Kolumna Gastro Lada: Tko se to usuđuje ... pisati o vinu?

Kušamo u Esplanadi nedavno mlade malvazije, atmosfera razigrana, hrpa poznatih lica, žamor, muving, družimo se. Ja cijelo vrijeme kaskam za Sašom Špirancem s namjerom da pohvatam njegove dojmove, nešto naučim, prepišem koju bilješku, i općenito, čujem što jedan stručnjak misli o tim mladim vinima renomiranih istarskih vinara. Sretnem tako putem sommeliera Klaudia Jurčića, kaže mi on nešto tipa: "Bude tekstova, ha?" Ne baš. Bar ne o vinima kao takvim. Ja ne pišem o vinima. Ne usudim se, bojim se da bih se našla u neobranom grožđu. Terminologija, stručni izrazi, opisi vina, strukture, tijela i mineralnosti zasad su još uvijek vrlo razbacani djelići mog vinskog mozaika.

A što onda znaš?                    

Ok, znam otprilike kakva (a sad već i koja točno) vina mi se sviđaju, znam ponešto o nekim (hrvatskim) sortama, a za pojedina vina/vinograde čak i dobre godine. Nekad čak pogodim i otvorim butelju koja se dobro slaže s ručkom, a najdraže mi je ustvari "spajati" vina uz prijatelje. Ono kad im važno kažem: "To vino ti se neće svidjeti." pa čekam njihovo iskrivljeno lice. Ili kad je obrnuto -  oduševljeno. Otprilike znam koja vina su value for money, koja bih spomenula nekome tko tek  sramežljivo upoznaje svijet vina, a koja su cool, i o njima se "mora znati". Također, razvijam se, učim, mijenjam mišljenje, raspravljam s učenijima od sebe.

Ponekad u društvu, po staklenim pogledima "neposvećenih nevinskih nepoznavatelja" koji se tamo jadni nađu, znam da nekad baš onako geekovski zabrijemo, kao što netko može satima razglabati, ne znam, o biciklima, gadgetima ili cipelama.

Ali, za pisanje o vinima treba imati određenu dozu odvažnosti i vjere u svoj nos i nepce, pogotovo ako niste završili tri sommelierska stupnja. S druge strane, upravo sommelieri znaju odbiti čitatelje svojim tehničkim opisima, dok za to vrijeme „priučeni kušači“ skupljaju vjernu sljedbu. Ništa to neobično nije ni u velikom svijetu gdje je vinsko pismo puno opsežnije i razvijenije nego u nas. Žustre rasprave vode se (još uvijek) oko načina na koji vina treba opisivati, potom, da li je bodovanje pravedno i prikladno, i na kraju, koliko je moralno pisati o vinima koje je kušač dobio besplatno te na koji način se ograditi. Ah naravno, i o razlikama između blogera i "pravih novinara".

Pronaći mjeru između tehnikalija i emocija
                       
Vrlo zgodan tekst Roberta McIntosha nekako mi je postavio stvari na pravo mjesto. On je ljude koji vina kušaju, a potom o njima i pišu usporedio s dijelovima kompjutera. Tako su jedna skupina "hard diskovi", oni koji katalogiziraju, uspoređuju, boduju i općenito, u glavi imaju ogromnu knjižnicu u kojoj znaju točno gdje što pripada. Drugi su "procesori". Oni koji gledaju u backstage, uspoređuju, traže obrasce, priče, trendove, pišu o emociji koje vino u njih izaziva. Vrlo zgodna metafora i olakšanje svima koji se možda trude biti hard diskovi, a ustvari više naginju na procesorsku stranu. Uz svo dužno poštovanje "tehničarima", osobno mi se čini da je lakše prigrliti određeno vino nakon čitanja o njegovom "emotivnom terroiru", nego enološko sommelierskim karakteristikama istog. Nije samo do mene, mnoga istraživanja pokazuju da su određenom brandu ljudi vjerni iz emotivnih razloga, a ne nužno njegove nadmoćne kvalitete. Naravno, „hard diskovi“ će (i donekle su u pravu) braniti pravo na opće prihvaćenu terminologiju, na nužnost jasnog opisa vina kako bi svatko iz pročitanog mogao zaključiti o čemu se tu zapravo radi, i naravno, propitkivati težinu subjektivnog doživljaja vina. Rješenje je vjerojatno, kao i uvijek, u ravnoteži.                

Pa kako, onda, pisati o vinu? 
           
 S obzirom na to da su kod nas još uvijek rijetki autori koje netko plaća za to da pišu o vinu – kako god kome odgovara! Vinsko pismo u Hrvata najživahnije je upravo na blogovima, a na samim je autorima da svoj stil modeliraju prema komentarima čitatelja, kolega blogera, i naravno stručnjaka (sommeliera, enologa) s kojima je, s veseljem mogu konstatirati, komunikacija sve intenzivnija i bolja. O hejterima, i frustracijama koje vole iskazivati, najčešće u anonimnim komentarima, nema potrebe raspravljati.

Bez želje da ljudima koji mnogo znaju o vinima negiram pravo na stručne vinske opise, mislim da je hrvatskoj publici u ovom trenutku potrebnije približiti vino kao nešto svakodnevno, normalno, nepretenciozno. Kao ljepilo koje spaja ljude, jednako važno kao dobra muzika na nekom tulumu. Važno je razbiti predrasude, i epitet snobovskog s ispijanja vina.            

Sa svojim prijateljima ne pijem vina zato što je to sad in, jer bi to trebalo biti cool, ili mislim da to priliči "mom društvenom sloju" (koji god to bio), nego zato jer smo nebrojeno puta u vinu našli toliko ljepote, okusa, mirisa i ljubavi, koliko nismo niti s jednim drugim pićem. Kao što kaže Josipa Andrijanić, postoje vina koja su lijepa, ispeglana, ali bez duše. A onda su tu ona koja iz bilo kojeg razloga zavoliš, i nikakva objašnjenja ti ne trebaju. (Ne)sreća s vinima je da ih ima puno, da se donekle razlikuju od godine do godine, regije do regije, i da biste pronašli ona koja volite potrebno je nešto više truda nego obično. Ali, nije li upravo u tome veselje, nagrada za radoznalost, i ponos kada otkrijete nešto novo, baš po svom guštu?

I, kolikogod bih ja možda trebala, i čak rado pisala o kutjevačkoj graševini iz 1963., koju smo imali prilike kušati na festivalu u Areni, jer pravo je čudo piti tako živahno, zanimljivo i zagonetno vino nakon 49 godina, od mene ćete prije čuti priču o fantastičnom danu koji smo proveli u vinariji Senjković na Braču, njihovoj otkačenoj roza Spoži, i djedu Bossu čije ime nosi njihov najbolji plavac. Tako vam je to sa mnom.                        

Lada Radin  

P.S. možda ćete reći da se ponavljam, ali blogovi na kojima možete pratiti događanja na vinskoj sceni Hrvatske su: Vinska priča, Vinopija, Enogastrobrutal, Manjada, Vinske priče, Bakhov sin, Wine and food 4 you i Taste of Croatia, pa vi izaberite što vašem vinskom nervu najviše odgovara...Ukoliko sam neki nepravedno zapostavila, svakako javite!

Gastro.hr