PZ Nerica, Pošip 2011

Vinska karta

Vrsta:
Bijelo vino
Sorta:
Pošip
Berba:
2011.
Regija:
Korčula
Proizvođač:
PZ Nerica
Najbolje pristaje uz:
masnija jela poput brudeta od jegulje, slavonski čobanac od divljači, zrele sireve,
Temperatura posluživanja:
10-12 ºC
Cijena:
oko 75 kn

Autor:
Davor Barać

Ispiši članak Pošalji Komentiraj (0)
Elegantni primjerak zbog čega Pošip dobiva sve više poklonika
Relativno novo ime na zagrebačkim vinskim policama, označeno je kao vrhunsko i dolazi s položaja Čara, ponajboljih korčulanskih položaja za ovu sortu.

Gotovo pa ekstremni uvjeti u 2011. godini natjerali su berače u vinograd i do dva tjedna ranije nego je to uobičajeno (ove bi godine i taj rekord mogao biti srušen), dok su visoke temperature zahtjevale, i više nego inače, branje u jutarnjim satima ili hlađenje sirovine suhim ledom kako bi se sačuvala aromatika. Klimatska ekstremnost prije svega se očituje na deklariranim alkoholima koji su kod ovog primjerka prešli „psihološku“ granicu od 15%, i zabrinuli me i prije nego sam približio čašu nosu tj. uzeo gutljaj vina.

Već i sama vizualna prezentnost nagovještava nešto drugačiji doživljaj nego što je uobičajeno za mlade Pošipe. Tamne je zlatno žute boje koja naginje ka bakrenoj, bistro, vrlo „masno“ i viskozno, s lijenim i beskonačno dugim suzama na stijenkama čaše.

Vizualna lijenost i rastezanje vina po čaši brzo su izbrisani ugodnom aromatikom žutog voća, lubenice, bagrema te suhog mediteranskog bilja i dalmatinske makije. Svježina i elastičnost mirisa u velikoj mjeri potječu od bogate mineralnosti (morski mulj, sol i školjke) i aroma svježe mahovine. Za razliku od nosa, u ustima je alkohol i više nego primjetan (čak i preprisutan) te zaslužan za masnu i uljastu teksturu (kao da niz grlo klizi topljeni maslac). Ovaj početni alkoholno-slatki napad i mekoća mnogima će djelovati privlačno te će ih zadovoljiti na kratke staze ali problem je što se iza ove masivnosti ne krije druga, elegantnija strana Pošipa zbog kojih je ova sorta u zadnje vrijeme stekla veliki broj poklonika. Na gornjem je nepcu lagano gorkasto dok je sami završetak dosljedan početku gutljaja i obilježem dugim alkoholno-pikantnim okusima.

S obzirom na klimatske značajke berbe i potencijalne alkohole, mislim da je vinar ipak trebao posegnuti za acidifikacijom mošta ili vina kako bi se postigla bolja ravnoteža cjeline, pa i po cijenu „žrtvovanja“ oznake „vrhunsko“. Jer u konačnici potrošači su ti koji donose konačni sud, a prave će uratke nagraditi (kupujući ih) bez obzira na deklarativni natpis na etiketi.

Komentiraj

Morate biti registrirani da bi mogli komentirati članke!


Specijal