Potočarka

Potočarka je biljka koja raste u područjima s čistom vodom (u rijekama, potocima, izvorima), a pripada porodici krstašica kojoj također pripadaju i kupus, brokula, cvjetača i kelj pupčar. Smatra se jednom od najstarijih vrsta zelenog povrća poznatog čovjeku, a tragovi o njenom korištenju sežu u drevnu Perziju, Grčku i Rim. Poznati perzijski kroničar savjetovao je narodu da hrane djecu potočarkom kako bi pospješili njihov rast, a ujedno ju je preporučao za prehranu vojske.

U prvoj osnovanoj Hipokratovoj bolnici na otoku Kosu oko 400 g.prije Krista, potočarka se uzgajala na prirodnim izvorima, a koristila se za terapiju hematoloških poremećaja. Staroegipatski liječnici propisivali su je u svježem ili sušenom obliku, kao antiskorbutik, antineuralgik i kao sredstvo protiv groznice, a u starim knjigama o djelovanju biljaka opisano je da oblozi listova potočarke dovode i do izbjeljivanja kože.

Potočarka, poznata još kao dragušac, je trajna, zeljasta, razgranata biljka sa stabljikom dugom do 2,5 m koja puzi površinom vode, a vršci joj strše iz vode. Jestivi dio biljke su tamnozeleni sočni listovi, koji su pri dnu stabljike okruglasti a pri vrhu kopljasti. Od svibnja do rujna na biljci se razvijaju bijeli ili plavkasti sitni cvjetovi, a neprocvjetale stabljike boljeg su okusa jer su manje gorke.

Potočarka dugo godina nije bila prihvaćana i zovu ju biljka kratkog dana – idealna za uzgoj zimi u plastenicima koje ne treba grijati. To je jedina biljka koja ne može rasti u zagađenim područjima i smatra se pouzdanim indikatorom čiste prirode.

Nutritivna vrijednost

Danas nam je poznato da potočarka predstavlja izvrstan izvor brojnih vitamina i minerala kao što su vitamini A, C, E, K te minerala kalcija, kalija, mangana, cinka, magnezija i željeza kao i brojnih fitokemikalija, prehrambenih vlakana te se smatra niskokaloričnom super - hranom. Odlična je kao dodatak jelima, spravljena kao salata, u juhama i sokovima.

Ako je lišće potočarke ubrano direktno u svom staništu, potrebno ga je dobro isprati pod jakim mlazom vode, a može se i dodatno prije pripreme umočiti u kipuću slanu vodu, te nakon toga još jednom isprati.

Za pripremu salate oprano lišće malo se posoli, polije limunovim sokom i 3-4 žlice ulja, pomiješane sa tanko narezanim lukom i usitnjenim češnjakom, te pospe sa malo papra. Preporučuje se da tako pripremljena salata odstoji bar jedan sat prije konzumacije.  

Ljekovita svojstva

Smatra se da svježa biljka ili sok pospješuje tjelesne funkcije, pojačava mokrenje, liječi razne upale, jača želudac i čisti krv kod skorbuta, bolesti srca, gihta, reume, žutice, smetnji u optoku krvi. Danas se svježa biljka naročito preporuča kod avitaminoze, a njen ekstrakt koristi se u homeopatskoj medicini.

Potočarka je bila i predmet istraživanja više znanstvenih studija, dok je konkretno jedna objavljena u časopisu British Journal of Nutrition utvrdila ljekovita svojstva potočarke pri liječenju karcinoma. Rezultati studije, provedene na Sveučilištu Southampton, pokazali su kako ekstrakt dobiven iz zdrobljene potočarke zaustavlja rast stanica raka dojke. Istraživanje je otkrilo kako spoj feniletil izotiocijanat, prisutan u eteričnom ulju biljke, potiskuje razvoj karcinoma dojke na način da remeti metaboličke puteve povezane s razvojem karcinoma presrećući signale pomoću kojih se karcinom hrani.   

Gastro.hr