Prosecco Filli

Suočeni s obiljem „Prosecca“ sa svih strana svijeta, Talijani su naprosto bili primorani poduzeti određene korake kako bi zaštitili imidž koji je Prosseco zasluženo stekao a to je imidž korektnog pjenušavog vina dobivenog metodom proizvodnje gdje se drugo vrenje odvija u tankovima – povoljnija i kraća metoda od klasične, „šampanjske“, gdje se drugo vrenje odvija u boci. Naime, kako nije moguće zaštititi ime sorte grožđa već samo geografsko područje uzgoja i proizvodnje vina bilo je potrebno pronaći istoimeno mjesto te ga apelacijski zaštititi nakon čega bi isključivo vina te apelacije mogla nostiti naziv Prosecco. Kako bi ovo postigli Talijani su bili primorani proširiti postojeću apelaciju smještenu oko povijesnog područja proizvodnje najboljih Prosecca (Conegliano-Valdobbiadene) na čitavo područje Furlanijsko-Julijskog kraja budući da je naselje pod imenom Prosecco pronađeno nedaleko od Trsta na granici sa Slovenijom, dok su za samu sortu preuzeli jedno od starih naziva - Glera.

Ovim je činom tradicijsko središte proizvodnje, apelacija Conegliano Valdobbiadene DOC promovirana u najvišu apelacijsku kategoriju DOCG dok dosadašnje IGT područje postaje DOC. I tako je zatvorena priča o ekskluzivnom pravu korištenja imena Prosseco, koje sada smiju koristiti proizvođači s DOC(G) područja uz pridržavanje propisanih uvjeta (koji su na žalost čak i u uglednoj (barem bi trebala biti ugledna) DOC apelaciji često preliberalni te je tako stvarna kvaliteta uglavnom ovisna isključivo o odlukama vinara. S obzirom na masovnost, ponekad gotovo i industrijski karakter proizvodnje pjenušaca u nižoj kategoriji, vjerujem da predstoji borba konzorcija za Prosecco s tržištem i proizvođačima kako pojednini proizvođači ne bi naštetili vrhu piramide proizvodnje – Proseccu Superiore, koji je uistinu superiorne kvalitete, ali s obzirom da je ovaj sustav još vrlo mlad potrebno je neko vrijeme dok se potrošači ne educiraju i usvoje ovaj novi način označavanja gdje bi trebalo biti jasno zbog čega za pojedinu butelju vina izdvajate dvostruko više novca.

„Fili“ nam dolazi iz DOC apelacije, s položaja u blizini Trevisa. U čaši je blijede zlatno žute boje uz zelenkaste nijanse. Smirivanje početne pjenice popraćeno je gustim, raspršenim iako relativno kratkim perlanjem, uz koncentriranje mjehurića u finoj pjenici uz rub čaše. Inače sortno relativno neutralno vino tijekom drugog vrenja obogatilo se aromama nježnim kvaščanim aromama koje su se jako dobro uklopile u nenametljivu voćno-cvjetnu aromatiku obilježenu mirisima bijelog cvijeća te dinje s karakterističnom metalno-slanom notom. U ustima je lepršavo i poletno – nepce i obraze oblaže „magličasta pjenica“ koja se nakon nekog vremena povukla i u ustima ostavila srednjeg tijela te mekane i kremaste teksture. Solidne je trajnosti i završetka u vidu zrelog zrelog žutog voća poput breskve i marelice.

U ekstra vrućem danu bilo ga je potrebno hladiti i na nižim od preporučenih temperatura jer se u čašama iznimno brzo grijao što je utjecalo i na prebacivanje aromatike u nešto slađu i voćniju sferu. S obzirom da je riječ o „extra dry“ kategoriji koju obilježava nešto veća razina šećera, vino bi podnijelo i znatno višu razinu kiseline. Ovako nakon ispijanja nepce ostaje obavijeno tankim medasto-šećerastim slojem i naprosto vapi za kiselinom koja bi ga „povukla“ niz grlo. S druge strane, žensko nepce nije imalo primjedbi, čak štoviše pojedini gutljaji su bili popraćeni odobravajućim komentarima.

Gastro.hr

Davor Barać