Saznavši za postojanje Tri praščića prije nekoliko mjeseci, razveselilo nas je što je naš grad postao bogatiji za još jedan bistro s finim malim zalogajima.
Stoga smo se uputili prema centru grada s namjerom da uživo isprobamo ono o čemu smo do sada samo slušali. Koncept je, znali smo, jednostavan, sa nepogrešivim talijanskim stilom zalogajnice. Ponuda vina na čaše, nešto suhomesnatnog, nešto sira, da pristaje uz vino.
Prostor je uređen jednostavno, kombinacijom preuređenog drvenog namještaja i zidovima u bojama uz umjetničke radove
Pauline Jazvić (serija u kojoj su na slikama, prigodno, prasci) dobivena je karakteristična
starinsko-urbana atmosfera. Duguljasti, uski prostor ipak vapi za terasom, jer jedna klupica na Gundulićevoj jednostavno nije dovoljna da bi se dobila razigranost, kako prostora tako i atmosfere.
Gundulićeva u kolovozu nije pretjerano prometno mjesto, ali s povratkom života grada u normalu, sjediti ispred lokala neće biti posebno ugodno iskustvo. Obzirom da ovakvo mjesto sigurno cilja na publiku kojoj vino predstavlja bitnu stavku u životu,
očekivali smo opsežniju ponudu vina. Možda ne nužno veću, ali svakako širu. Stoga malo žalosti vidjeti da okosnicu ponude čine Agrolagunina vina, koja su u nabavi dobar omjer cijene i kvalitete, ali uz malo truda, moglo se naći kvalitetnih proizvođača koji bi zadovoljili i cijenom.
Svaka čast Krauthakeru i malvaziji, ali vjerujemo da u ovom gradu ipak ima ljudi koji su spremni popiti nešto izvan starih provjerenih etiketa. Ponuda za grickanje sasvim je prihvatljiva, a posebno nas je oduševio
lardo, kojeg ćete kod nas teško igdje pronaći. Ne izgleda posebno privlačno, ali taj talijanski proizvod jako je fin! Neprorašteni komad slanine uvaljan u mješavinu začina: sol, papar, aromatične trave. Divota od okusa, a u ovom slučaju, i cijene (9 kn za 100 g!). U ponudi su još i pršut, bresaola (talijanska varijanta soljene sušene govedine) i pečena šunka, a od sirnih užitaka bira se između gorgonzole, grane padano i pecorina te dva
Gligorina paška sira. Cijene su za 100 g između 30 i 75 kn (bresaola). Sušene rajčice, tramezzini, foccaccia i dnevni kolač također su tu. Naravno, ima još i žestokih pića, kava i čajeva, ali smo se fokusirali na onaj dio ponude koji nije uobičajen u zagebačkim kafićima, a nadamo se da će uskoro i to biti stvar prošlosti. Rado bismo da Tri praščića uspiju, i da postanu primjer uspješnog spajanja koncepta tapas i wine bara na hrvatsko-talijanski način. I bez obzira na primarnu nevoljkost naših ljudi da jednostavno prigrle ovakva mjesta, vjerujemo da ih odmah treba postaviti ambicioznije (u ovom slučaju po pitanju vina bar jednako ambiciozno kao po pitanju hrane). Šmekeri će to znati cijeniti, a ostali će doći za njima. Kao i veselje i radost neobaveznog pijuckanja uz grickanje, čavrljanje i druženje.
Opći dojam: zgodno mjesto kojem treba nešto dodatnog entuzijazma
Gastro.hr