Gastro interview

Boris Drenški

Zagorci vina poberu dok je grožđe još nezrelo, iz straha da im ga ne pokradu.

Za Borisa Drenškog, preciznije, vinariju Bodren u posljednje je vrijeme čuo svatko koga zanima svijet finih vina, a i šire, jer uspjesi koje ovaj „mladi“ vinar postiže svjetskog su značaja. Nakon što je prošle godine osvojio 2 Decanterova zlata, ove godine postigao je još veći uspjeh – dobio je 4 od 8 zlata koliko su ih dobila hrvatska vina ukupno. Riječ je o slatkim desertnim bijelim vinima; Chardonnayu izborne berbe posušenih bobica, Rajnskom rizlingu posušenih bobica, Sivom pinotu izborne predikatne berbe i Couveu izbornoj berbi sušenih bobica za vina, u kategoriji slatkih vina do 35 funti. To će začuditi svakog tko je navikao na vina kakva su do sad isključivo stvarana u Zagorju. Zaista, imajući na umu dosadašnju reputaciju zagorskih kiseliša, tj. tradiciju proizvodnje „vina za gemišt“ čini se da se u vinariji Bodren doista događaju nesvakidašnje stvari. Za takvo što potreban je i nesvakidašnji vinar, a Boris Drenški to svakako i jest.

Kako ste krenuli u posao s vinom?

Obzirom da sam vinar koji još uvijek svakodnevno odlazi na svoj „pravi“ posao, te sam s proizvodnjom vina krenuo iz interesa i hobija mnogi su me čudno gledali kada sam odlučio raditi nešto sasvim drugačije. Nakon što sam se dugo samostalno educirao, interesirao i stvarao svoju filozofiju, u Zagorju sam počeo raditi ono što dotad nikom drugom nije padalo na pamet. Kako se zna u šali reći, „Zagorci vina poberu dok je grožđe još nezrelo, iz straha da im ga ne pokradu“, no ja sam baš usprkos tomu, grožđe na lozi odlučio držati do zimskih mjeseci, kada su svi susjedi svoje već davno pobrali.

Kako to da ste se od samog početka odlučili baš na proizvodnju predikatnih vina?

Predikatna vina svrstavaju se u više različitih kategorija, ovisno o trenutku u kojem je grožđe pobrano. Kruna predikatnih berbi svakako je ledeno vino. U proizvodnji takvog vina, s berbom se čeka sve dok se temperature ne spuste ispod nule, a bere se noću. Poseban je to i nesvakidašnji doživljaj, na koji je dobrodošao svatko tko se ne boji noći i hladnoće. Kako se kaže, „Noć oduvijek ima moć." Noć drži vodu (led), i nije svejedno početi berbu u ponoć na –10 °C i završiti obradu ujutro na –7 °C ili ju započeti na –10 °C i završiti na 0 °C. Takvom tehnologijom nastaju iznimno slatka aromatična i bogata vina koja se pune u male flaše, a i ispijaju u malim količinama. Postupak je to koji zahtijeva upornost i strpljenje, jer o vremenskim uvjetima na kraju ovisi kvaliteta grožđa i uspjeh iz njega stvorenoga vina.

Rezultat tog procesa su i prilično skupa vina. Da li je teško naći kupce za takav proizvod?

Istina, cijene su nešto više što ne čudi s obzirom na to da je za bocu od 0,2 dcl vina potrebno oko 40 kg grožđa. No, vina Bodren našla su svoj put do kupaca. Za to je uvelike zaslužan sommelier i ugostitelj Siniša Križanec, vlasnik dvorca Bežanec, glavni promotor vina Bodren. On je prva vina probao takoreći slučajno, našavši neoznačene boce u svom podrumu. Otad nas osim dugogodišnjeg prijateljstva veže i poslovna suradnja, njegova pomoć je značajna u distribuciji i promociji, pa se tako vina Bodren mogu naći uglavnom u biranim hrvatskim restoranima.

Obzirom da ste počeli proizvoditi vino iz hobija, kojim kapacitetom vinograda raspolažete?

Uz pomoć članova svoje obitelji i rodbine trenutačno obrađujemo 2 ha (7000 trsova) na 6 lokacija, a na svakoj od njih druga je sorta. Proširenje je u planu s obzirom na to da smo već otkupili nova 4 ha zemlje, na kojima bi uskoro trebalo biti zasađeno 15-20 tisuća novih trsova, koristeći već zasađene sorte, ali i nove, poput žutog muškata.

Imate li još planova koje želite realizirati u skorijoj budućnosti?

Čini se da je sljedeći izazov okušati se i u proizvodnji crnih predikatnih vina, pa će se među novim trsovima naći i merlot, cabernet sauvignon, zweigelt i pinot crni.

Sigurno je da će ga susjedi i zbog toga čudno gledati, iako se i taj stav pomalo mijenja otkad je svima postalo jasno da njegove ideje nisu sulude. Dapače, vjerojatno će s vremenom biti sve više onih koji će shvatiti da se ona čuvena „kiselina“ može sasvim lijepo pretvoriti u slatko i da upravo te kiseline u kombinaciji s niskim alkoholima i velikim ostacima sladora zagorskim predikatnim vinima daju živost i harmoničnost.

Vjerovati treba da su velike stvari pred vinarijom Bodren. Kako slanjem vina na Decanterovo natjecanje, za razliku od nekih etabliranih vinara, g. Drenški nije imao što izgubiti, nego samo dobiti, tako će, vjerujemo i dalje neustrašivo i sa entuzijazmom otkrivati potencijale Hrvatskog zagorja ostatku Hrvatske i svijeta.

Lada Radin

Gastro.hr

9.2.2010