Christina Pirello

Čini se da kuham cijeli svoj život. Sa četiri godine sam počela pomagati u kuhinji, i to je bila ljubav na prvi zalogaj, kako kaže izreka. Oduvijek sam voljela sve vezano za kuhinju i kuhanje, od nabavljanja namirnica do čišćenja nakon obroka. Već kao dijete sam provodila puno vremena u kuhinji s majkom i svim rođacima iz Italije, uz kuhanje, smijeh, razgovor…Činilo se da je to najljepše mjesto na Zemlji, a još uvijek tako mislim.

Na vegetarijanski način prehrane prešla sam kada mi je bilo 14 godina, odnosno puno prije nego mi je dijagnosticiran karcinom. Moja majka bila je ozbiljan aktivist za očuvanje okoliša i jako upućena u zdravu hranu, mnogo prije nego što je to postalo trend, tako da sam već od najranije dobi upoznata s tom tematikom. Mislim da me bolest pogurnula u ovaj posao i pokazala mi moć hrane na način koji inače ne bi mogla ni zamisliti. Vjerujem da bih i u drugačijem životnom scenariju zagovarala zdrav način života, na nekoj razini, ali nisam sigurna da bih to radila jednako strastveno kao sada.

Kuhanje je moja prva ljubav, ali ima nešto fascinantno u znanstvenoj preciznosti. Volim istraživati i otkrivati nove stvari u kuhinji i na znanstvenoj razini, ali ipak kuhanje je došlo prije.

Ovo možda zvuči čudno, ali nisam vezana za ishod onoga što radim. Moj posao je pružiti informacije na što točniji, ali istovremeno iskren i zabavan način, što omogućuje ljudima da donose svoje životne odluke na temelju dobrih informacija i činjenica. Mislim da je strast s kojom radim taj posao privlačna ljudima, zbog čega onda stvarno slušaju i uče. Ja ne mogu promijeniti nečiji život, ali mogu osigurati informacije zbog kojih će netko odlučiti promijeniti svoje životne navike. Možemo jedino mijenjati sami sebe i poslužiti kao primjer drugima u njihovom nastojanju istog.  

To je zaista veliko pitanje. SAD ima ozbiljan problem s pretilošću i povezanim bolestima. U velikoj mjeri je prisutna svijest o toj temi i uzrocima koji su doveli do epidemije, a to su procesirana hrana, brza hrana i prevelike porcije. Iako su svjesni problema, ljudi se teško odriču onog što vole. Njihovi okusni pupoljci su naviknuti na mast, šećer i sol u tolikoj mjeri, da je to teško odjednom promijeniti, pa im zato svježa, prirodna hrana nije baš ukusna. Međutim, mislim da polako dolazi do promjena, zahvaljujući raznim edukativnim programima koji se provode unutar lokalnih zajednica, po školama te na nivou zakonodavnih tijela. Iako smo daleko od velikog napretka na nacionalnoj razini, definitivno postoji pokret koji raste postepeno, a vodi prema prihvaćanju svježe, cjelovite hrane. Tako da ipak postoji nada, bar mala, za zdraviju budućnost.

Što se tiče lijeka za brzu hranu, mislim da najveći dio problema čine prehrambene kompanije, koje ne mare za zdravlje ljudi već samo za što veći profit. Izlječenje će nastupiti kada ljudima dojadi to što su stalno bolesni i pretili, te kada od tih kompanija zatraže povrat novaca i bolju kvalitetu hrane. Dok se to ne dogodi, promjene će biti male i polagane.

Obzirom da volim sve vezano za hranu i kuhanje, inspiracija se uvijek nalazi odmah iza ugla. Kada kuhate onoliko kao ja, uvijek se nađe neka kreativna misao za novo jelo, nešto drugačije, ukusnije. Također stalno čitam kuharice i časopise o hrani iz kojih dobijem ideju o sastojcima, načinu pripreme ili stilu kuhanja, s kojom zatim eksperimentiram i adaptiram je u zdravu i svježu varijantu jela.

Kada smo planirali posjet Makronovi, Planetopija je predložila da napišem kuharicu na tu temu, što mi se učinilo kao sjajna ideja. Osnovna zamisao je proširiti razumijevanje o tome da je moguće jesti svježu, cjelovitu hranu, ukusno pripremljenu u kratkom vremenu. U današnje moderno doba svi smo vrlo zauzeti, što stvara potrebu za otkrivanjem novih načina pripreme hrane, kako bi održali vlastito zdravlje i snagu, bez provođenja previše sati u kuhinji. Stoga je ova knjiga stvorena da bi pokazala kako je lako kuhati zdravu i ukusnu hranu, čak i sa malo slobodnog vremena.

Maslinovo ulje, češnjak i morska sol…s njima mogu skuhati bilo što.

Ne razmišljam previše o budućnosti. Živim u sadašnjem trenutku i idem od jednog projekta do drugog kako bi sve obavila. Ali da moram nešto odabrati, to bi bila želja da i u budućnosti podučavam kuhanje na zdrav način diljem cijelog svijeta te na taj način i dalje upoznajem druge kulture i zanimljive osobe. Također se nadam da će potražnja za zdravom hranom postati tako velika da neću ni uspjeti obavljati sve poslove koje bih htjela!