Gastro interview

Cliff Rames

Kako sam upoznavao hrvatska vina, zaključio sam da je potrebno da i svijet sazna za njih.

Sa projektom Wines of Croatia i imenom Cliff Rames, u posljednje su se vrijeme često susretali svi oni koje zanimaju hrvatska vina, a glavni im je izvor informacija internet. Naime, upravo u virtualnom prostoru Cliff je započeo s projektom predstavljanja hrvatskih vina američkoj (a i hrvatskoj!) publici. Kako sam kaže, informacije o hrvatskim vinima na internetu je teško nalazio, a i tada su bile raštrkane na različitim mjestima. Wines of Croatia tako stremi postati mjesto najopsežnijih informacija o toj tematici. S obzirom na interes koji je projekt do sad izazvao, čini se da je Cliff imao dobar nos. Naime, njegova Facebook grupa Wines of Croatia u vrlo je kratkom vremenu skupila preko 2000 članova, i postala mjesto razmjene informacija i razmišljanja na temu vinske scene Hrvatske. Vino kao vrhunski domaći proizvod, kao dio turističke ponude i imidža Hrvatske, ali i kao način života – novi je put promišljanja i promicanja vinske kulture u Hrvata. Naime, konačno dolaze vremena kada pomalo shvaćamo da imamo vrhunski proizvod, koji možemo i moramo promovirati kroz lokalni turizam, a koji je ujedno fantastičan materijal za izvoz. Ali, da bismo se s našim vinima probili na strana tržišta, zasićena hektolitrima dobrog vina iz cijelog svijeta, potrebne će biti velike pripreme, raznovrsne marketinške akcije i pametno pristupanje cijelom pothvatu. O tome zašto je uopće pokrenuo projekt Wines of Croatia, koji izazovi stoje ispred izlaska hrvatskih vina na strana tržišta, i zašto je važno biti prisutan na onom američkom, porazgovarali smo (virtualno, naravno) s Cliffom.

Koja je tajna veza između vas i Hrvatske, a posebice hrvatskih vina?

Moj otac je Hrvat, rodom s Murtera, kuda me poveo kada mi je bilo 16 godina. Tada sam se zaljubio u Hrvatsku, i redovito joj se vraćam. Nikad nisam mislio da ću postati sommelier, ali s vremenom sam shvatio da moja fascinacija vinom prerasta u nešto više, i da se time želim baviti. Kako sam upoznavao hrvatska vina, zaključio sam da je potrebno da i svijet sazna za njih. Tijekom godina sam temeljito istraživao, da bi s autoritetom mogao govoriti o njima, putovao u Hrvatsku i upoznavao se s vinogorjima, podnebljem, vinarima, njihovom filozofijom i strašću s kojom rade vina. Meni je to bio poticaj i potvrda da svijetu treba predstavljati ljude u kojima je toliko entuzijazma za ono što rade. Zaključio sam da želim raditi na promicanju njihovih vina.

Recite nam više o projektu Wines of Croatia, kako ste ga zamislili, s kim surađujete na njemu?

Kada ne radim u njujorškom Plaza hotelu, radim na tom projektu. Započeo sam ga kao online projekt kojim želim podići svijest i informiranost javnosti o Hrvatskoj i njezinim vinima, vinarima, vinskim regijama Hrvatske te autohtonim sortama grožđa. Naravno da web stranice nemaju puno smisla ako se priča ne produžuje i širi u realnom životu. Glavna ideja je intenzivno promovirati hrvatska vina diljem svijeta kao vina dostojna otkrivanja, kao vina koja trebaju naći svoje pozicije na međunarodnom tržištu vina. Na projektu surađujem s nekoliko uvoznika hrvatskih vina u SAD-u, kao što su Oneocentric, VinumUSA i Blue Danube Wine, kao i s nekolicinom kolega iz Hrvatske, prvenstveno Sašom Špirancem. Zasad projekt financiram iz svog džepa, posvećujući mu svoje slobodno vrijeme. Radim to iz čiste ljubavi, i nemam nikakve osobne financijske koristi od toga, te se nadam da time postižem određenu objektivnost. Time također pokazujem što jedna osoba s malo novaca i vremena može učiniti, a što bi tek bilo da je toga više! Volim Hrvatsku i njena vina, i želim da ih što više ljudi upozna.

Mislite li da su hrvatska vina i vinska scena zreli za proboj na strana tržišta?

O da, svakako. Taj trenutak je upravo sada. Priča se zavrtila, hrvatska vina dobivaju potrebnu pažnju, i kritički se procjenjuju na raznim stranama vinskog svijeta. Ako sada ne uhvatimo trenutak i usmjerimo priču kroz pametne marketinške programe, taj trenutak će proći, i više se neće vratiti. Zato i radim tako naporno na tome, jer ljudi dobro reagiraju. Samo, to zahtijeva rad, vrijeme i novac, kako bi se priča prezentirala na profesionalan i atraktivan način. Stoga se nadam da dolaze dani kada će se vinarije, gospodarska komora, izvoznici i turističke zajednice ujediniti u upravo takvoj suradnji na temelju koje će priča dobivati na kvaliteti, i veličini, rasti.

Postoji li među hrvatskim vinarima izgrađen stav o tome na koji način pristupiti izvozu svojih vina, kakva je povratna informacija s njihove strane?

Hrvatski će se vinari odjednom naći s puno neprodanog vina. Trend je to koji se već dogodio u mnogim zemljama, a na red će uskoro doći i Hrvatska. Ukoliko nema razrađene izvozne strategije, a zasad je nema, to bi mogao postati veliki problem. Neke nove generacije vinara, naročito u Istri, svjesni su svoga mjesta i uloge u svijetu, putuju Europom, odlaze na izložbe, svjesni su da ukoliko žele biti konkurentni, trebaju mijenjati stari način razmišljanja, kada se o izvozu jedva razmišljalo. No, danas u Hrvatskoj postoje neki pametni i domišljati ljudi, neki vrlo ambiciozni i fleksibilni vinari, koji razumiju o čemu se radi, koji žele biti ozbiljni ‘igrači’ i takvima ja i želim pomoći.

Što vidite kao najveći izazov s kojim se susreću vinari koji žele uvoziti svoja vina u SAD? Zašto je važno da su prisutni baš na tom tržištu?

Većina svjetskih vinskih mainstream medija nalazi se upravo u Americi. Tu se stvaraju mišljenja koja potom utječu na sudbine vina. Jednom kada ste prepoznati na američkom tržištu, koje je vrlo liberalno, i ne pati od predrasuda, vrata ostatka svijeta su vam otvorena.

Hrvatska vina su Amerikancima u potpunosti nepoznata. Oni čak i ne znaju da se u Hrvatskoj proizvodi vino. No, i to se pomalo mijenja. Tu dolazimo do problema cijene. Ako je cijena vina $50 i nitko ga ne zna, ili ne razumije, onda se ono neće prodati. Pogotovo sada, u vrijeme ekonomske krize, vrhunskim vinima bilo kojeg porijekla ne ide najbolje. Postoji velika potreba za takozvanim “gateway” vinima, po cijeni do 20 dolara, koja su dostupna i povoljna za kupce. Tu se mora raditi vinima koja dostojno prezentiraju sortu, mjesto odakle su potekla, svoj terroir, vina s karakterom. Ta vina trebaju nekome tko nikad nije probao hrvatska vina pokazati što može očekivati iz Hrvatske, po cijeni koja je prihvatljiva. Takvih je zasad još uvijek malo. Neka vina, kao što su npr. Bodren vina, nikada neće moći biti više od male proizvodnje, odnosno – boutique, „garažna“ vina. To su ručno rađeni proizvodi, malih obiteljskih vinograda. I za takva vina postoji mjesto na tržištu. No, mora biti prisutna ravnoteža: trebamo više vina koja otvaraju tržište po cijeni od $12-$18 koja će upoznati novog potrošača s hrvatskim vinima. Kad jednom potrošač postane ljubitelj, vrlo je vjerojatno da će kasnije probati i skuplja, boutique vina za posebne prigode.

Koji su onda dakle vaši savjeti vinarima, i svima onima koji se žele okušati u izvozu hrvatskih vina?

Ono što treba biti na prvom mjestu, dobra je priča. Priča o zemlji i mjestima s kojih vino dolazi, o grožđu iz kojeg je nastalo, o ljudima koji ga rade. Naravno, dobra priča pada u vodu ako vino ne nudi vrijednost za cijenu. Ali, priča prodaje vino. Dakle, treba investirati u marketing. To je puno lakše ako se vinari udruže, i zajedno postanu pokretačka sila (kao npr. Vinistra). Ne očekujte da će strani uvoznici raditi na promociji vaših vina onako kako biste to sami činili, stoga im pomozite u smislu informacija, promotivnih materijala, promotivnih uzoraka. Svi zajedno moramo postati tim koji će po svijetu pričati priču o vinima Hrvatske. Napravite atraktivne web stranice na stranim jezicima, kao i ostale promotivne materijale.

Priča. Kvaliteta. Cijena. To su faktori uspjeha. Hrvatska će uvijek imati vina koja su skuplja. Ali za tu cijenu mora davati neko sasvim posebno iskustvo, ono što ja zovem „wow“ efekt. S obzirom na toliko kvalitetnih vina u svijetu, naša vina moraju konkurirati cijenom, a zadržati poseban karakter. Tu na scenu stupaju autohtone sorte grožđa, od kojih trenutno najveće potencijale imaju malvazija, graševina, i naravno, plavac mali. To je ono što u mnogih vinskih stručnjaka i zaljubljenika budi radoznalost sa željom da se otkrije i proba „nešto sasvim novo“. Ako pijete debit iz Skradina, ili pošip s Korčule, onda ‘kušate’ i mjesta porijekla tih vina, jer ona nude nešto osebujno i jedinstveno, i takvo vino onda, za vinoljupca, postaje otkriće, pustolovina.”

I na kraju, sanjate li o tome da jednog dana i sam postanete vinar?

Da, svakako, moj je san imati vinograd u Dalmaciji, na Murteru, negdje pored starih vinograda moga djeda. Ali, to će još malo pričekati.

Zahvaljujući društvenom umrežavanju ljudi danas mogu saznati toliko toga o hrvatskim vinima. Ono je živo, dinamično i lako prilagodljivo. Bez ovakvih servisa bili bismo u informacijskom srednjem vijeku. I dok čekamo da svjetlo dana ugleda www.winesofcroatia.com, Cliffa možemo pratiti na njegovoj Facebook grupi, Twitteru i blogu winesofcroatia.wordpress.com.

Lada Radin

Gastro.hr

20.9.2010