Enogastronomski bljeskovi crnog otoka

Novi broj magazina Iće i Piće donosi priču o Korčulanskoj kuhinji i vinima, a Gastro.hr Vam prenosi dio teksta.
 

I neka bude oslobođen svake kazne onaj koji ubije onoga koji razdijeli svoju zemlju na manje parcele… (s psefizme, starogrčkog spomenika nađenog u Lumbardi). Na dugačkom otoku duge povijesti, u vrtlogu moreške i vjetrova pelješkog kanala, u ushićenju ispijenih čaša grka, pošipa i rakije od roze, u kontrastu prastarih običaja sječe volovskih glava u Pupnatu i rafiniranog ugođaja palače Lešić Dimitri u Korčuli, otok živi sadašnju nedefiniranost na temeljima raskošne prošlosti. Tek pojedinačni hrabri poduzetnički primjeri uspostavljaju se na ostacima porušenog turizma prošlog doba. Na sreću zaljubljenika ovog prelijepog otoka. (A. D.)

Na jedrima Ića&pića
Plovimo prema Korčuli, jednom od naših najljepših otoka. Svrha ovog putovanja poznavanje je gastronomske ponude otoka, koji se zbog specifičnog načina života stanovnika po mnogočemu razlikuje od susjednih otoka Hvara, Visa, Mljeta i Lastova. Iako je danas nautički turizam najvažnija i najbrojnija turistička djelatnost otoka Korčule, gastronomska ga ponuda prati na sasvim drukčiji način nego na prije navedenim otocima. Što je razlog da na ovom otoku nema barem desetak poznatih restorana koji će biti nezaobilazne točke nautičara već kod planiranja rute?

Malokoji otok ima tijekom nautičarske sezone toliki broj uplovljavanja i noćenja. Grad Korčula broji dnevno i više od 150 čarterskih brodova na noćenju, a uz to i najmanje desetak brodova koji krstare Jadranom, što ukupno čini i do 2000 gostiju koji navečer svi žele uživati u gastronomskoj ponudi. Jednako je u Veloj Luci, koja iz godine u godinu postaje sve poželjnija nautičarima. Nažalost i pored mnogobrojnih restorana, konoba i pizzerija, gastronomska ponuda nije ujednačena niti zadovoljava ponudom tradicionalne korčulanske kuhinje.

Sačuvanim zapisima iz renesanse i baroka poznata su bogatstva tadašnje trpeze korčulanske vlastele i venecijanskih vlastodržaca. Sva ta tradicionalna jela uglavnom su nestala s jelovnika otočana, a tek rijetka su se zadržala. Rezultat je to nestanka pravih seoskih gospodarstava, gdje se uzgajala raznovrsna stoka i perad, što je omogućavalo proizvodnju kvalitetnog ovčjeg i kozjeg sira, a uzgoj bajama, naranača, smokava i drugog omogućavao proizvodnju poznatih slastica i kolača za koje se kao slador upotrebljavao med, po kojem je Korčula bila nadaleko poznata. Kvaliteta vina i maslinova ulja zadržala je svoje kvalitete i možemo reći da iz godine u godinu pijemo sve bolja vina. No priželjkivani povrat kvalitetnijoj gastronomiji ne očekujemo u većim mjestima, već je započeo u novootvorenim seoskim domaćinstvima koji svoju šansu vide baš u ponudi svojih proizvoda i u težnji da gostu ponude domaću kuhinju bogatu povrćem, ribom i mesom, uzgojenom na domaćoj ispaši.

Kako otkriti ova mjesta i da li ste uopće spremni udaljiti se od svoga plovila, koje možete sigurno ostaviti vezana u ACI-marini Korčula, na lučkom privezu u Veloj Luci ili u marini Lumbarda. U svakom korčulanskom kafiću ili betuli započnete li razgovor s mještanima neovisno koje generacije, bit ćete vrlo brzo upućeni kako otkriti ta zasad još tajanstvena mjesta.

Veljko Barbieri, Jadran Gamulin, Edi Maletić, Albert Donsky
Fotografija: Damir Fabijanić

Iće i piće, lipanj 2011.

Želite li se pretplatiti na časopis, kliknite na Ićeipiće.hr

10.6.2011

Ispiši članak Komentiraj Pošalji