Između mene i koketne teće već se razvija kemija…

Obuzeo me užas kada sam prošli tjedan na mojoj prekrasnoj velikoj kamenoj teći vidio pukotinu iz koje je polako curio sok pečenke. Veličanstvenu posudu izradili su talijanski majstori iz jednog komada mrke stijene steatita. Stigla mi je pompozno upakirana u veliku drvenu kutiju u koju sam ju brižno opranu i namirisanu metvicom odlagao svaki put nakon uporabe.

Čim mi je pristigla, znao sam da među nama neće biti obična veza. Svaki put kada bi u nju položio namirnice fotografirao sam je i unosio zajedno s receptom u Dnevnik jedne teće. Vodio sam ga, za mene neuobičajeno dosljedno, godinama. Sada je gledam napuknutu i praznu i jasno mi je da će i neupotrebljiva vječno ostati u ormaru, nemam snage baciti je. Moj prijatelj Tonino odmah je shvatio kako je situacija ozbiljna: moja krhka duševna stabilnost nakon ove teške kuhinjske nesreće bila je na velikoj kušnji. Iz Istre, u kojoj Larisa i Tonino žive, stigao je paket. Iz nje sam izvadio još veću i moćniju crnu gusanu teću.

Više: http://blog.vecernji.hr/gastronomad/