Jadera

Da, nikako se ne mogu prisiliti da napišem nešto. Siječanjska je tuga golema. Hladnoća, snijeg, sivilo, sunca nema već danima.... Niti kolege gastroblogeri nisu u boljoj formi. Dapače, njihovo je kliničko stanje još teže. Jedan već danima razmišlja hoćemo li krajem ožujka u Parizu ručati prije ili poslije degustacije u omiljenoj nam tamošnjoj vinoteci. Siječanj i veljaču je već odavno apsolvirao. Drugi obilazi slovenske brege (bez zimske opreme) u potrazi za neobičnim buteljama, kako bi napunio svoj drugi vinski frižider (kojeg je vrlo povoljno nabavio). Treći... Hm, o njemu bolje i da ne govorimo. A ja sam potpuno sleđen i lijen za bilo što. Fali mi topline, fine hrane i gastro užitaka. U tom sam stanju skloniji gunđanju no obično. Pa me stoga još više nervira činjenica da sam za svakodnevnu prehranu mahom osuđen na muljatore koji podgrijavaju i prearanžiravaju ostatke jela od prije tri dana, koje ni u svojoj premijeri nije izgledalo baš primamljivo i jestivo. A kamoli u reprizi. I još me više onda nervira činjenica da u Zagrebu nema dovoljno onih malih nepretencioznih mjesta gdje se kuha pošteno i sa srcem, gdje i launch break može biti užitak.

Više: http://gastroblog.bloger.hr/