Gastro interview

James fforde

Pravi luksuz je u našim glavama – to su iskustva koja smo stekli.

Na nedavno održanoj dodijeli IQ (Istrian quality) oznaka istarskim vinarima, predstavljen je i gastronomski vodič po Istri britanskog autora Jamesa ffordea – „Istria: Where Croatia meets Italy“. Podnaslov ovog šarenog i zgodno koncipiranog vodiča je „putovanja za gladnog putnika“. Namjera mu je da čitatelju prenese duh Istre istodobno pružajući korisne informacije vezane uz regionalnu gastronomsku scenu. Lukavog naziva, u kojem se referira na Italiju, svakako poznatiju i razvikaniju zemlju mediteranskog načina života, ona očito cilja na zapadno (anglosaksonsko) tržište gdje se Hrvatska još uvijek nije sasvim pozicionirala na mentalnoj mapi budućih turista. Italija, s druge strane, svakako zvuči poznato, razumljivo i privlačno.

Oko toga da bi svaki turistički vodič trebao biti za „gladnog putnika“, autor i ja odmah smo se složili. Jer, koji to putnik ne mora jesti upoznajući odabranu destinaciju?!

Htio sam napraviti knjigu koja putniku pokušava objasniti kraj u koji je došao. A hrana je univerzalni jezik, i savršeno služi kao sredstvo komunikacije. Ova knjiga ustvari je slikovnica, poput albuma s mog dvogodišnjeg putovanja Istrom tijekom kojeg sam skupljao materijale za knjigu. Samu Istru poznajem puno duže, jer ju godinama posjećujem. I svaki put otkrivam nove stvari.

Zašto, od svih mjesta na svijetu, baš Istra?

Čini mi se da vi još uvijek imate nešto onog Mediterana kojeg recimo, Španjolska više nema. Tražio sam ga tamo, u Portugalu, i nisam ga našao sve dok nisam došao u Hrvatsku. Način života, obiteljske vrijednosti, dio su onoga što sam pokušao prenijeti i u svojoj knjizi. Pokušavam po svijetu pronaći takve regije, manje cjeline u nekoj zemlji kojima vrijedi posvetiti vrijeme i istražiti ih. Obišao sam i napisao knjigu o dubrovačkom području, koje je također vrlo specifično i vrvi zanimljivostima koje se ne mogu naći ako za to odvojite jedan silazak s cruisera.

Knjiga je dosta praktično koncipirana, tako da se čini „iskoristivom“ na terenu…

Tako je, ideja mi je bila da ju putnik cijelo vrijeme ima sa sobom, i najsretniji bih bio kada bi na kraju bila puna bilježaka, zapisa, masna od hrane i pokapana vinom. Prvi dio podnaslova „Mjesta“ obrađuje svaku od istarskih regija ponaosob, sa upustvima o tome gdje treba jesti, što treba probati, i ljudima koje vrijedi upoznati. Drugi dio „Okus“ govori općenito o lokalnoj gastronomiji, tradicionalnim namirnicama i jelima, zatim vinima, i na kraju fantastičnim maslinovim uljima Istre. Puno je toga što u Istri treba otkriti i isprobati, a najbolje je da si svatko sam složi svoj itinerer.

Na mnogim mjestima u knjizi ostavili ste prostora pričati o ljudima koje ste upoznali putem, Istranima…

Upravo tako, vjerujem da hrana u nama budi želju za komunikacijom, razgovorom, upoznavanjem svojih susjeda, u kojem god kontekstu to bili „susjedi“. Zato uvijek kažem da bi jedanaesta zapovijed trebala biti „ne šalji e–mail susjedu svomu!“. Hrana je umjetnost, kao što su glazba, slikanje i sport, ona nam pomaže da upoznamo kraj u koji smo došli, da kroz nju upoznamo lokalce, njihovu kulturu, način života i izvore njihove vitalnosti.

Mislite li onda da treba odbaciti tehnologiju, i upoznavati ljude samo kroz osobne kontakte? Kako bismo uopće mogli tako funkcionirati u današnje doba?

Ma ne, samo je važno shvatiti da su nam internet, i tehnologije koje su nam danas dostupne, sluga, a ne gospodar. Čovjek je homo analogicus, analogni smo, volimo stvari doživljavati kroz dodir, miris i okus. Virtualno se ništa ne može dotaknuti ni osjetiti, samo dobiti informacija. Zato su mi draže knjige od recimo, mobilnih aplikacija. U današnje doba općenito premalo razgovaramo, a treba odvojiti vremena da upoznamo ljude. Ja ne vidim bolji povod za to nego druženje uz hranu. Tako je izgledalo i moje upoznavanje Istre, i nadam se da to u knjizi vidi i osjeti.

James fforde (ne, nije tipfeler, ovo je staroengleski oblik njegovog prezimena) vodič po Istri napisao je zajedno s Christianom Smithom, bez kojega, smatra, knjiga nikada ne bi dobila formu kakvu sada ima. James fforde nije, za razliku od mnogih svojih sunarodnjaka, kupio kuću ili zemljište u Istri. Posjeduje tek pokoje stablo masline na otoku Šipanu. Simpatični crteži i ilustracije njegovih su ruku djelo. Knjigu možete nabaviti na Amazonu.

Razgovarala: Lada Radin

lada@gastro.hr

Gastro.hr

28.6.2011