...iliti
Vis za početnike.
Prvo su na redu isprike, što
prođe mnogo vremena otkad ne sjedoh napisati rječ dvje u kolumnu. Ali, imam
dobar izgovor - projekt
Taste of
Croatia, kojeg sam s troje kolega blogera porinula početkom srpnja.Vjerujem
da ćete pomnogi koristan savjet pronaći tamo.
U međuvremenu sam ipak uspjela i
landrati okolo, a od raznih ovogodišnjih putešestvija naj me je oduševio
odlazak na Vis, otok za kojim patim već godinama. Muče me već godinama (otočkim) legendama, raspredanjima na temu
viških restorana, kapara, naranča, limuna; bronzinićima i ostalim lovačkim
pričama. Sramota je, priznajem, što sam do svoje tridesete živjela u mraku
neznanja, bez personalnog iskustva THE otoka Visa. I konačno, posao me poslao
na jug. Neke ekološke ovce se smjestile na taj mitski otok, iščekujuć mene da
ih dođem nadzirati.
Nadzor ovaca
Iako na Visu živi i radi tek
manji broj ovaca (dok je recimo, puno više zečeva i fazana), zadatak da obiđem
farmu Velimira Mratinića omogućio mi je da otok i otočki život upoznam i
"iznutra". Njegova žena, recimo, u Vis se preselila iz Zagreba, i vodi plesnu školu, dok usput zajedno
proizvode slavni
viški hib,
obrađuju desetke svojih i tuđih hektara, uzgajaju ovce...Tko kaže da je otočki
život dosadan? Njihov primjer dokazuje da robna razmjena funkcionira i u
moderno doba. Više nego uspješno. Na Visu. Ti meni janjca, ja tebi traktorom
uzorem polje. Tu je i Zrinka Tolno, koja je također doselila iz Zagreba, te
stvara
OH! džemove od
otočkih naranča, limuna, grejpa.
Oh! džemovi i viški hib
Prije nego sam sišla s trajekta,
imena koja su mi plutala u glavi bila su čista apstrakcija bez smisla i reda.
Žena Glava, Ženodraga, Pojoda, Kut, Roki's, Jastožera, Senko, Stiniva, vugava
bugava...I tako bih bezglavo bauljala otokom, da nisam dobila vrlo precizne
upute - rukohvat smsova od milih mi
Barba Darka i
Vinopije. Uz njihove precizne
preporuke krenuh u istraživanje Visa koji je po mjeri čovjeka - uspjela sam ga
proći i bez vlastitog auta (ili nedajbog, jedrilice). Autobus Vis - Komiža, skuter, i
ljubazne usluge nekolicine lokalaca.
Sudbina
nam namijeni smještaj u Kutu, kojeg svatko tko drži do sebe mora istražiti s
dužnim marom. Tu je
najbolji
restoran Dalmacije - slavna Pojoda, odmah do nalazi se Val šarmantne
vlasnice Luce Knego. Vatrica može poslužiti, na putu do "centra"
slavna je
Karijola, a pogled treba baciti i na "možda najljepšu terasu
Jadrana" - mističnu Vilu Kaliopu.
Viška pogača
U Pojodu morate otići, to vam je
kao otići u Pariz i vidjeti Louvre. Institucija. U ugodno posloženom prostoru,
naći ćete pregršt maštovitih jela, duboko utkanih u tradiciju otoka, i svakoj
duši željnoj raznolikosti na temu "malo od mora, malo od kopna"
pružit će dovoljno gušta. Tu je i taj slavni bronzinić, e, pa neću vam reći što
je, saznajte sami!
Odmah
do, restoran je Val, gdje na terasi obrubljenoj palmama nude stvari poput
famozne viške pogače (krušno tijesto, pome, slani inćuni, luk); ako je stađun,
artičoke i bob, šparoge, caponatu od sezonskog povrća, a i fantastične
klasike tipa rižota i ribe. Ono što me posebno oduševilo, bio je mojito kojeg
mi je telefonom poslao prijatelj, znajuć da je šefica Luce zanat izučila na
Kubi. U Vatrici smo stigli ručati pašta fažol na brudet, otočki klasik, nastao
kao divan primjer spoja mora i kontinenta.
Artičoke i bob
Na samom početku viške rive
nalazi se buffet Vis, sasvim zgodno mjestašce socijalističkog šarma. Za male
novce naći ćete pristojne morske klasike, i simpatično osoblje.
Krenete
li u središte otoka i ljubitelj ste peke, valja vam zaći u Plisko polje. Kod
Roki'sa (Roki je pravo obiteljsko prezime, udomaćeno na otoku) nema što ne
bacaju pod peku. Nažalost, u vrijeme kad smo mi ogladnili, gazda je s ekipom
baš završavao partiju kriketa, pa je cijeli restoran bio rezerviran za njih.
Tako ne probasmo ni peku, a ni slavnu Roki's Bugavu, vugavu koja je oduševila
mog prijatelja Vinopiju. Kada malo razmislim, možda to i nije neka tragedija,
jer smo nedavno zaključili da nam se vinski ukusi razilaze.
Roki's
Pol Murvu
Izgladnjelima, rješenje za ručak
u 14h (doba u koje su mnogi zatvoreni), stvorilo se u Podšpilju, preciznije,
mjestu koje se zove Žena Glava. I tu, kod Sviličića, ostadosmo skoro do
navečer. Nismo se mogli maknuti iz te udobne i nesvakidašnje obiteljske
atmosfere, a kako i bismo nakon pašticade od tune, rižota od priljepaka i
pužića, te krasne domaće torte. Dobro, i malo vugave, rakije i prošeka. Kad
sada razmišljam o
Pol Murvu, vidim ga kao ugodnu špilju za guštanje sakrivenu
ispod velikog stabla murve (duda). Za njih vrijedi, kao i za većinu drugih,
da ih treba izbjegavati u najžešćoj sezoni, jer inače nećete doživjeti tu
opuštenu atmosferu i osobni pristup. Dakle, sad je vrijeme.
Za "jisti, piti i ništa ne
ciniti" uputite se Kod Magića, nađite ih na putu do uvale Stončica.
Klasična otočka ponuda, poput janjetine i ribe na gradele, domaćeg povrća,
dobrog domaćeg vina, i viškog cvita (tradicijski kolač za kojeg vam treba
zerica amonijaka) uz zgodni pogled na vinograde s ugodne terase, sasvim su
dovoljno da ih posjetite i poslušate njihovu obiteljsku priču.
Ne zaboravimo Komižu. Prekrasan,
prekrasan gradić, sačuvan od nagrđivanja apartmanizacijom (zasad). Na 20 minuta
vožnje busom od Visa, osvojit će vas na prvi pogled. Tamo stanuju klasici poput
Jastožere, fantastičnog, eklektičnog prostora, gdje se jastozi prodaju valjda
na kile. Nismo si priuštili isprobati ih, a ako se pitate, na jelovniku,
naravno, imaju i druge stvari. Neki će reći da su precijenjeni, ali vjerujem da
ako se karte poklope, doživljaj može biti neponovljiv. Kako bih to provjerila,
pričekat ću da se bogato udam. Odmah do, divna je, kažu, konoba Bako, gdje se
morska spiza jede doslovno tik do mora. Njih smo također ostavili za drugi put,
jerbo ne rade preko dana. Spas smo pronašli u simpatičnoj pizzeriji "Falkuša"
gdje na pizzu s plodovima mora plodove
stavljaju iz mora, a ne iz vrećice. Pohvalno!
Jastožera
Otok Vis mjesto je koje će vam se
svidjeti ako uspijete upiti pomalo pomaknutu otočku atmosferu, koja nije sasvim
neuhvatljiva nama došljacima iz "civilizacije". Vis doživljavam kao
otok mogućnosti. Mjesto gdje ima dovoljno mjesta za poljoprivredu, za ljude, za
povrće, vinograde, ovce i zečeve, restorane, konobe, jedrilice i kampove, višku
pogaču i mojito na istom stolu! Tamo su, čini se, bili dovoljno pametni da za
svoje potrebe uzimaju od zemlje i mora, a na našu sreću, i dovoljno ljubazni da
nam obiteljske recepte ponude na više osebujnih otočkih lokacija. Na vama je da
krenete put juga, i temeljito ih istražite - sve! Prava sezona za takvo istraživanje
počinje upravo sada...
Što se
mene tiče, zadovoljna sam 1. razinom poznavanja Visa. Mislim da sam riješila osnove.
Sljedeći korak- zaći još dublje, naći neka nova mjesta, upoznati neke nove
ljude i čuti njihove ideje o otoku, istražiti mogućnosti koje se nude. Nije taj
Vis tako daleko...
Kut
Lada Radin
lada@gastro.hr
Gastro.hr
Komentiraj
Morate biti registrirani da bi mogli komentirati članke!