Kolumna Gastro Lada: Zašto volim Masterchefa

Zbog Mate. Šalim se, iako je žiri svakako jedan od boljih elemenata tog showa. Volim ga jer se zabavljam gledajući ga, jer mi ni u jednom trenutku nije neugodno niti radi jednoga od sudionika, i jer me svaki put podsjeti koliko je hrana fantastična i prekrasna stvar. Nadalje, zbog toga što su i natjecatelji i žiri neki normalni ljudi koji mogu sastaviti par suvislih rečenica, imaju svoje ja iza kojeg stoje i prilično su ozbiljno nabrijani na hranu, kuhanje i sve oko njega, svak na sebi svojstven način.

Masterchef je emisija koja se radi po licenci, reći će netko, i okviri su tu prilično jasno postavljeni. No, i mnoge su druge emisije na šačici "naših" televizija licencne, pa bismo ih teško mogli nazvati kvalitetnima. Što zbog toga što je zamisao u početku loša, što zato jer "na hrvatski način" i neke dobro zamišljene stvari mogu propasti ako ih radi kriva ekipa. Na pamet mi padaju Večera za pet, Punom parom, Mijenjam ženu, i cijeli naramak drugih teško gledljivih uradaka (Big Brother ili Farmu da i ne spominjem).

Čini mi se da je Masterchef drugačiji, ali možda sam samo subjektivna, jer se radi o temama koje su mi zanimljive, i smatram, premalo kvalitetno zastupljene u našem medijskom prostoru. Priznajem, na početku je Masterchef djelovao kao najobičniji "Hrvatska traži zvijezdu" i znam neke koji su već tad razočarano, ili čak revoltirano izjavili da "oni to neće gledati!". Govorila sam i mislila da to ubrzo mora postati bolje. Tada je djelovalo kao da će to biti još jedna emisija gdje su svi uvjereni da kuhaju najbolje na svijetu, a zli žiri na kandidatima ispucava svoje frustracije križajuć' se rukama i nogama. Dramatična muzika koja je prekidala svaki drugi kadar nije poboljšavala dojam.

No, vrlo brzo stvari su došle na svoje, nakon što smo došli na 20 kandidata i strpali ih u zajedničku kuću. Otad gledamo razne izazove, i više ili manje uspješne odgovore na njih. Žiri je od početka možda najvažnija karika u lancu. Dosljedni, profesionalni, dobronamjerni, ali ponekad i brutalno iskreni, s jasno postavljenim kriterijima koje nastoje održati tj. dizati na sve višu razinu. Nema podilaženja, ni kandidatima, ni gledateljima. Svak je od njih poseban na svoj način. Mate je ispao bad guy, Tom dobrohotni, ali strogi mentor i savjetnik, a Radovan razbija atmosferu neočekivano uvrnutim komentarima. I sve skupa prolazi u nekom pozitivno nabrijanom ozračju. Bez obzira na često oštre i bolne komentare koje kandidati dožive u skoro svakoj epizodi.

S vremenom se stječe dojam da kandidati napreduju, grade samopoudanje, da uče, i na kraju krajeva, bave se onim što zaista vole, ali za to nisu formalno educirani; tek donekle svjesni da je to jedan od najtežih poslova na svijetu. Energija koju ulažu u tu igru, u to natjecanje, i na koncu – kuhanje, osjeti se u svakoj emisiji.

Čini mi se da će na kraju najmanje biti važno tko će ispasti Masterchef i hoće li otvoriti vlastiti restoran. To koliko će nacija tijekom Masterchefovih mjeseci naučiti o kuhinjskim tehnikama, namirnicama, začinima, vrhunskim hrvatskim chefovima, i početi razumijevati težak, izazovan i odgovoran posao kuhara – neprocjenjivo je.

I još nešto; ne mogu ne spomenuti Velikog Sponzora. Nije mi jasno kako Veliki Sponzor ne shvaća koliko je smiješno nakon svega viđenog i rečenog u emisiji gledati reklamu za mesni doručak ili hrenovke. Ili najpoznatiji svjetski lanac brze prehrane. Bit će da ja ne razumijem marketing. Ne razumijem doduše ni ulogu zle učiteljice Jasne Nanut, ali tu otprilike staju problemi koje imam s prvom sezonom hrvatskog Masterchefa. Za ovu sezonu može im se oprostiti i ograničen odabir namirnica koje opet dolaze iz skladišta Velikog Sponzora, ali posljednjih dana i tu su se razularili. Svježi škampi i kozice, kunići, arbuni, janjetina... dakle, može biti samo bolje! Jedva čekam!

Lada Radin

lada@gastro.hr

Gastro.hr