Med

Med je prava zimska ljekovita delicija i odlična
alternativa šećeru kod pripreme slastica. Pri tome za istu količinu šećera treba upola manje
meda zbog veće količine fruktoze, a ujedno organizmu osiguravamo brojne
ljekovite tvari.
 

Osim šo sadrži gotovo sve vitamine i minerale obiluje antioksidansima kojima duguje svoja antimikrobna svojstva. Med poboljšava rad svih organa, povećava imunitet, a istovremeno djeluje detoksicirajuće izbacujući suvišne i potencijalo štetne tvari. Budući da je lako probavljiv, ne opterećuje probavu.

Prošle godine u Kanadi je održan prvi internacionalni simpozij o medu i zdravlju ljudi. Na skupu je izneseno mnogo zanimljvih spoznaja brojnih znanstvenika, a jedan od najzanimljivijih podataka je otkriće prisustva korisnih bakterija, poznatijih kao probiotici u medu. Znanstvenici su pronašli 6 vrsta bakterija iz roda Lactobacillus i 4 iz roda Bifidobacterium te smatraju da bi korisne bakterije mogle biti odgovorne za neke gotovo čudotvorne terapijske učinke meda.

Drugo istraživanje čiji su rezultati prezentirani na istom skupu pokazalo je kako konzumacija meda ima povoljniji učinak na kontrolu šećera u krvi i osjetljivost na inzulin u usporedbi s drugim sladilima. Također, prikazano je nekoliko studija koje su dokazale povoljan učinak meda na ublažavanje kašlja u djece, a najučinkovitijim se pokazao med od heljde.

Med – nektar bogova

Med je sladak, gust i viskozan proizvod karakterističnog okusa i mirisa. Proizvode ga medonosne pčele iz nektara i polena te im dodaju brojne vrijedne supstancije, a potom pohranjuju tu „sirovinu“ u saće gdje med zrije. Pčele i med mnogo su stariji od čovjeka. Pretpostavlja se da su pčele na Zemlji čak oko 50 milijuna godina, a ljudi samo oko 200 tisuća. Stoga je izvjesno da se čovječanstvo hrani medom od samih početaka.

Namirnica je to od davnina poznata čovjeku, vrlo cijenjena zbog hranjivih i ljekovitih svojstava. Med je bio jedan od najcjenjenijih i najdjelotvornijih lijekova koje su upotrebljavali stari Egipćani. Prvotno se koristio za cijeljenje rana, no kasnije je, s obzirom da se pokazao izuzetno djelotvornim u liječenju infekcija, bio sastavni dio mnogih lijekova koji su se uzimali oralno.

U Staroj Grčkoj, filozof i liječnik Hipokrat med je preporučivao za skidanje vrućice i cijeljenje rana. Oxymel, pripravak od meda i octa, Hipokrat je upotrebljavao za olakšavanje kašlja i smetnji u gornjem respiratornom sustavu, a propisivao ga je i kod konstipacije. Varijacije formule oxymel upotrebljavali su brojni liječnici kroz povijest, poput slavnog Galena.

Ali ne za dojenčad...

Prema grčkoj mitologiji, malog Zeusa su održale na životu upravo pčele koje su ga hranile medom dok je bio skriven u pećini. U znak zahvalnosti Zeus je pčelama podario iznimnu inteligenciju.

Jedan od najstarijih i najvažnijih medicinskih zapisa, egipatski Papyrus Ebers koji potječe iz 1600 godina prije Krista, navodi kako je dojenčad hranjena medom. Slavni liječnik Galen smatrao je da nema ništa učinkovitije za olakšavanje boli izazvane izbijanjem zubića od meda i maslaca koje je utrljavao u desni djece. Tijekom povijesti nastali su brojni zapisi koji govore o upotrebi meda u prehrani dojenčadi. Brojni pedijatri još početkom 20. stoljeća preporučivali su med za zaslađivanje hrane za dojenčad.

Pomalo je paradoksalno da se u današnje doba med ne preporučuje dojenčadi kada razmišljamo u svjetlu drevnih legendi i ne tako davnih preporuka. Ipak, moderna znanost došla je do vrijednih spoznaja koje valja poštovati. Bez obzira na sve blagodati koje med može pružiti, ne preporučuje se djeci mlađoj od jedne godine jer u sebi može sadržavati spore koje uzrokuju botulizam. Naime, dojenče još nema otporan probavni sustav te predstavlja pogodan medij za rast takvih spora, iz kojih se mogu razviti bakterije Clostridium botulinum koje luče toksine - uzročnike smrtnonosne bolesti botulizma. Stoga med nije preporučljivo dodavati u hranu koja se priprema za djecu mlađu od 12 mjeseci. Probavni sustav starije djece i odraslih otporan je na ove spore u koncentracijama koje su prisutne u medu.

Upotreba meda u prehrani

Prestiž i veličanje meda bilo je aktualno tisućljećima, sve do obrata u kulinarskoj povijesti svijeta – otkrića rafiniranog šećera od šećerne repe ili trske. Kada je šećer postao značajno dostupniji i jeftiniji od meda, med je u velikoj mjeri istisnut iz upotrebe. Iako se med još uvijek koristi, uporaba u kulinarstvu je značajno ograničena, a uglavnom se koristi u ljekovite svrhe i u slastičarstvu. Trenutna globalna proizvodnja meda procjenjuje se na oko 1,2 milijuna tona što je tek 1 % ukupne proizvodnje šećera.

Med je izvrsna zamjena za šećer u gotovo svim receptima. Budući da je slađi od šećera, treba koristiti manje meda nego što bi koristili šećera. Ako u receptu stoji da treba upotrijebiti jednu žlicu šećera, bit će dovoljno pola ili tri četvrtine žlice meda. Za svaku žlicu šećera koju ste zamijenili, treba smanjiti količinu tekućine za jednu četvrtinu žlice.

Osim u receptima za razne slastice, med se najčešće konzumira s tekućinom, rastopljen u čaju, soku ili vodi. Ako se dodaje toploj tekućini, temperatura ne bi smjela biti toplija od 45 °C jer se u protivnom uništavaju najvredniji sastojci meda.

Nutritivna vrijednost meda

Med je bogat prirodnim jednostavnim šećerima, a sadrži i tragove minerala, vitamina B skupine te aminokiseline. Osim toga, med sadrži prirodne aromatične supstancije, dragocjene enzime i granule polena.

Kaplja meda sadrži više od sto za organizam važnih sastojaka. To su prije svega šećeri kojih ima i do 75 % (fruktoza, glukoza, saharoza, a ostatak čine maltoza i ostali disaharidi), voda 18 %, organske kiseline 0,3% (jabučna, vinska, limunska), enzimi, minerali 0,2% (željezo, bakar, mangan, silicij, klor, kalcij, kalij, natrij, magnezij i dr.), vitamini C i B kompleks te fitokemikalije (flavonoidi i fenoli) koje imaju antioksidativna svojstva. Kako u medu ima i peludnih zrnaca on sadrži i nešto aminokiselina.

Med je dva puta slađi od šećera jer sadrži visok udio fruktoze, a energetska vrijednost mu je za nijansu niža od šećera jer sadrži vodu. Obični šećer ili saharoza je šećer koji se sastoji od dvije jedinice i tijelo ga najprije pomoću enzima mora rastaviti na glukozu i fruktozu. Budući da med prirodno sadrži jednostavne jedinice šećera, naš ga organizam ne treba rastavljati. Dakle, med je lakše probavljiv i zato pogodniji za ljudski organizam, a osobito za malu djecu koja su osjetljive probave te za bolesnike i starije osobe.

Glikemijski indeks meda prosječno iznosi oko 55, što predstavlja umjerenu vrijednost te se može preporučiti i dijebetičarima u ograničenoj količini.

Prosječni sadržaj nutrijenata u 100 g različitih vrsta meda:

Energ.vr 300 kcal	Kalij 40-3500 mg	Mangan 0,02-2 mg	B6 0,01-0,32 mg
Ugljikohidrati 73 g	Magnezij 0,7-13 mg	Krom 0,01-0,3 mg	B3 0,1-0,2 mg
Proteini 0,5 g	Fosfor 2-15 mg	Selen 0,002-0,01 mg	B5 0,02-0,11 mg
Uk. Masti 0 g	Cink 0,05-2 mg	Vit K 0,025 mg	Vit C 2,2-2,5 mg
Natrij 1,6-17 mg	Bakar 0,02-0,6 mg	B1 0-0,01 mg
Kalcij 3-31 mg	Željezo 0,03-4 mg	B2 0,01-0,02 mg

Ovisno o vrsti nektara iz kojeg se dobiva, postoje različite vrste meda, koje se razlikuju po boji, sastavu, okusu i mirisu. U pravilu je tamniji med bogatiji fitokemikalijama i mineralima od svjetlijeg.

Ljekovita svojstva meda

Tijekom povijesti medu su pripisivana brojna ljekovita svojstva. Danas znamo da zasigurno posjeduje antibakterijsko, antivirusno i antimikotičko djelovanje. Med je bogat antioksidansima, posebice fenolima i flavonoidima te se zato može koristiti i kao konzervans. Isti ti antioksidansi štite i brojne tjelesne strukture, a znanstvenim studijama dokazani su kemopreventivni i antikarcinogeni učinci meda.

Posebno je zanimljiva kafeinska kiselina i njeni metaboliti, a tim je spojevima dokazan preventivni učinak na karcinom debelog crijeva. Ipak, treba imati na umu da se udio korisnih fitokemikalija drastično smanjuje kada se med procesira i izlaže povišenim temperaturama.

Med za gripu i prehladu

Iako za medom i nesvjesno posežemo kod kašlja i grlobolje, nije naodmet znati da je još je jednom potvrđeno kako je med vrlo djelotvoran u ublažavanju kašlja. Na stotinu bolesne djece je ustanovljeno kako je med djelotvorniji od najčešće propisivanih lijekova za kašalj. Med je viskozan i polako se otapa u ustima pa djeluje na stražnji dio grla, gdje iritacija izaziva kašalj. Dovoljne su 2 žličice (preporuča se med od kadulje i ružmarina), ali ako simptomi potraju, treba otići liječniku.

Antimikrobna i antivirusna aktivnost meda dokazana je znanstvenim istraživanjima, a smatra se da su za nju zaslužne brojne tvari koje ovise o botaničkom porijeklu meda. Također, niska aktivnost vode inhibira rast bakterija što dodatno pridonosi antibakterijskom učinku.

Tijekom gripe i prehlade najbolje je konzumirati med u mlakom čaju, kojeg možete dodatno zasladiti Kolačem s medom i začinima.

Med za snažan imunitet

Novija znanstvena istraživanja potvrdila su značajnu antioksidativnu aktivnost meda. Osim što sadrži poznate antioksidanse poput vitamina C, karotenoida, polifenola i organskih kiselina, med sadrži i brojne druge antiokisdativne sustave - glukoza-oksidazu, katalazu te aminokiseline. Pronađena je značajna korelacija između antiokisdativne aktivnosti i udjela polifenola u medu. Također, dokazano je i antimutageno i antitumorsko djelovanje meda, a protuupalni učinci meda dokazani su u studijama na ljudima sa dozama od 70 g.

Budući da je za snažan imunitet važna i adekvatna opskrba proteinima, isprobajte Puretinu iz medne marinade, slastan recept za jačanje obrambenih snaga organizma.

Vrste meda

Bagremov med je gust, izrazito svijetao, gotovo proziran ugodnog mirisa i blagog okusa koji podsjeća na okus soka od bagrema. Pčelari ga ubrajaju u najcjenjenije vrste meda.

Dračin med je žut, bez mirisa, slatka, malo opora okusa. Brzo kristalizira u krupne kristale. Kod nas je specifičan za područje Dalmacije na kojem ta biljka i raste.

Heljdin med je najtamniji med među cvijetnim vrstama, vrlo oštra mirisa i okusa. Kristalizira u srednje krupne kristale ali ne u potpunosti. Heljdinog meda ima u vrlo malim količinama i specifičan je za područje Hrvatskog zagorja i Međimurja.

Kaduljin med koristi se kod respiratornih infekcija jer omogućuje lakše izbacivanje sluzi. Hrvatski kaduljin med svjetski je priznat, osobito onaj s područja Velebitskih pašnjaka.

Med kestena je taman, a tamna boja mu varira ovisno o podneblju i godini, prepoznatljivog mirisa i izrazito karakterističnog jakog okusa.

Krem med je prirodni med, bez dodataka stranih tvari kojem je dugotrajnim laganim mješanjem ubrzana njegova prirodna kristalizacija. Dobiva se pomoću kontrolirane kristalizacije prirodnog vrcanog meda, jednostavnim laganim dugotrajnim mješanjem. Jednom postignuta kristalizacija uvijek ostaje takva što olakšava korištenje jer med ne curi npr. prilikom mazanja na kruh.

Livadni med je med od raznog livadnog cvijeća. Sudeći prema količinama livadnog meda livade su značajna paša za sve pčele iako i "prave" livade gube bitku pred industrijom.

Lipov med je bistar, gotovo proziran, ugodnog mirisa i vrlo blagog okusa. Konzumiranje lipovog meda donosi olakšanje kod prehlada, upala dišnih i probavnih organa.

Med medljike nastaje sakupljanjem soka lisnih uši i za razliku od drugih vrsti ne nastaje od peludi i nektara. Medljika ili medena rosa je slatki sok koji se javlja u povoljnim vremenskim uvjetima na crnogoričnom i bjelogoričnom drveću ali je susrećemo i na poljoprivrednim kulturama, ukrasnom bilju i raznim vrstama korova. Pčele uzimaju taj sok koji proizvode biljne uši uzimaju iz bilja najčešće hrasta, vrbe i crnogoričnog drveća, i svojim probavnim traktom ga pretvaraju u med. Takav med tamne boje sadrži više minerala i glukoze pa kristalizira vrlo brzo.

Ružmarinov med je svijetao, proziran i bistar, bez mirisa, ugodna i blaga okusa. Nakon vrcanja se pretvara u fine sitne kristale. Kristalizacijom med ružmarina postaje potpuno bijel.

Gastro.hr

11.3.2010

Ispiši članak Komentiraj Pošalji