Mimica, Pribidrag 2008

Da su Zinfandel, Crljenak Kaštelanski i Tribidrag (odnosno Pribidrag kako ga zovu u okolici Omiša) jedna te ista sorta samo s klonskim varijantama, poznato je već neko vrijeme, dok je u rujnu 2011. godine dobila i svoju službenu znanstvenu potvrdu. Naime, tim hrvatskih stručnjaka na čelu s dr. Nenadom Malenicom s PMF-a objavio je znanstveni rad u časopisu Naturwissenschaften; The Science of Nature, s rezultatima istraživanja koj ipokazuju da je ova sorta uzgajana na području Dalmacije još početkom 15. stoljeća. S otkrićem ove veze početkom ovoga tisućljeća započinje obnova nasada na više lokaliteta koji upravo unazad nekoliko godina dolaze u puni rod, i mora se priznati, pokazuju zavidne rezultate i veliki potencijal.
 
Izuzmemo li Plančićeve novije nasade u zaleđu Makarske, na pamet nam ne pada niti jedan drugi poznatiji ili veći vinogradar/vinar koji proizvodi vino od grožđa uzgojenog u vinogorju Split - Omiš – Makarska. Osim, naravno Nikše Mimice i njegove "Kuće sretnog čovjeka“. Berba 2008. je bila jedna od boljih u zadnjih desetak godina kada su u pitanju južno dalmatinska vinogorja pa su tako očekivanja, ali i strepnje (ipak je riječ o sasvim drugačijem terroiru s koji do sada nismo imali iskustva) bile poprilične.   

Zrela, gusta i duboka granatna boja nagovještava bogato i još umjereno mlado vino. Na nosu gusto i konkretno. Obilje džemastog tamnog i crvenog voća, zgusnutog i zadimljenog uz umjereni alkohol i neophodnu dozu svježine. Poput kompota od višnje i kupine odležanog u drvetu s malo metvice i cimeta. Slijede arome kože i "barnyard“ štih u koncentraciji tek neznatno iznad osobne granice zamjećivanja što je sasvim dovoljno da doprinese kompleksnosti lepeze aroma. Na nepcu toplo i svježe u isto vrijeme. Umjereno papreno i zaokružene voćnosti bez imalo rubova sa slatkim i vrlo ugodnim taninima koji kroz gutljaj postaju sve slađi dok je astrigencija jedva primjetna – jednostavno kremaste i svilenkaste teksture.

Vino južnjačkih aroma, ali vrlo smirenih i uravnoteženih okusa. U maniri boljih i školovanijih južno dalmatisnkih vina, ali s mnogo više stila i elegancije, dva elementa koja često nedostaju kod zabrinjavajućeg broja proizvođača, a koji ciljaju (ponajprije cijenom) na zahtjeviniju publiku i gornji dom hrvatskog vinarstva. Odlično.

Davor Barać

Gastro.hr