Pavlečić, Rizling Rajnski 2010

Vinski uradak koji nam je posebno skrenuo pažnju na obitelj Pavlečić, bio je njihov Portugizac iz 2000. (kušan krajem 2011. kada je još uvijek bio u izvrsnom stanju pun tercijarnih aroma i okusa). To nam je bio dovoljan poticaj da “zagrebemo“ malo dublje u opus ove vinarije jer očito se na tim položajima i u podrumu događa nešto zanimljivo. 

Na žalost, zalihe toga vina odavno su potrošene ali se zato u ponudi može naći niz drugih, bijelih vina, od kojih će neka tek zasjati u nadolazećem razdoblju. Obitelj Pavlečić je vinogradarska i vinarska plešivička obitelj s tradicijom proizvodnje vina već niz godina. Međutim, tek su dolaskom mladog Ivana, koji je prepoznao važnost modernih medija, proizvodi iz sjene podruma izašli na dnevno svjetlo i postali dostupni širem krugu potrošača. Danas jednostavno nije dovoljno proizvoditi dobro vino da biste opstali na dinamičnoj vinskoj sceni. Potrebno je izboriti se za svoj dio medijskog prostora, pogotovo ako tek kročite na određeno tržište, iako i etablirani vinari znaju važnost konstantnog medijskog prisustva i angažmana. Danas se tako mnogo više nego prije, osim vina iz butelje prodaje i priča, osoba iza vina, tj. onaj ljudski dio konačnog proizvoda.  

2010. je bila iznimno teška godina u cijeloj Hrvatskoj, posebno za bijela vina pa tako ni Plešivica nije bila iznimka gdje su iznadprosječno kišni kolovoz i rujan natjerali vinare u vinograd ranije od predviđenog i uobičajenog datuma tj. prije nego li je grožđe doseglo priželjkivanu (tehnološku) zrelost. Pavlečići su tako pobrali grožđe Rizlinga djelomično napadnuto sivom plijesni zbog čega je u potpunosti izostala kratkotrajna maceracija kojom inače osiguraju vinu nešto izraženije tijelo, ekstraktnost i boju zrelijih nijansi. 

U čaši je ugodne svijetlo žute boje, umjerene dubine, kristalno bistro i blistavo. Na nosu, koji je umjerenog intenziteta, već na samom početku u prvi plan dolaze kerozinsko-benzinske arome (kasnije će se pokazati da su dominantne i vrlo postojane) s nešto slabije izraženim mirisima žutog voća (dunja i breskva) i popriličnu dozu vegetalnih aroma. Naposljetku se pojavljuju i medene niti te zeleni čaj.      

U ustima se najviše ističe visoka razina, pomalo razbacanih kiselina, sa slabijim voćnim okusima jabuke i svježe marelice. Kiseline su najprimjetnije na srednjem nepcu dok se u retrookusu osjećaj svježine i reskosti smanjuje. Ukupne kiseline od 7,2 g/l i pH 3,19 razlog su ove naglašene svježine dok se raniji termini berbe najviše očituju kroz povišenu razinu pomalo agresivne jabučne kiseline, koja, ako nije ukroćena s ostatkom vina (voće i alkohol) može stvarati poprilično neugodan osjećaj nakon gutljaja. Kod ovoga su primjerka komponente vina trenutno na granici stoga preporučamo što skorije trošenje. 

Prva kušanja berbe 2011. nagovješćuju stilski zaokret ka toplijim, punijim i zaokruženijim vinima. Stoga vrijedi biti u pripravnosti i strpiti se još koji mjesec.

Davor Barać

Vina za recenziju osigurava G.E.T-udruga za kulturu stola