Saša Špiranec

GJE je neprofitna udruga vinskih poznavatelja, sommeliera i profesionalaca koji se bave neovisnim kušanjem i ocjenjivanjem svjetskih vina u želji da djeluju kao neovisno i objektivno tijelo stručnjaka. Nastali su naime kao reakcija na pravac kojim je krenulo vinarstvo Europe, smatravši da je utjecaj Roberta Parkera prevelik. Uz moćne sponzore i partnere počeli su kupovati vina i organizirati slijepa kušanja i ocjenjivanja pokušavajući stvoriti neke nove vrijednosti, kao i da konzumentima pomognu u pronalaženju najbolje vrijednosti za njihov novac. U komisijama GJE-a sjede neki od najrespektabilnijih i najutjecajnijih ljudi vinskog svijeta, poput Michela Bettanea, ili Petera Mosera. Predsjednik je François Mauss, čovjek koji je u stanju okupiti najvažnija imena svjetskog vinarstva, što je i dokazao organiziranjem tog simpozija.

Ideja je bila organizirati skup na kojem će se pričati o budućnosti svjetskog vinarstva. Spontano je tako nastao radni naziv – „Wine Davos“, okupljanje na vrhu, na kojem će se otvarati velika pitanja, važna za svijet vina globalno. Na seminarima su obrađivane teme kao što su „Vinska kritika“, „Nove tehnologije – biodinamika“, „Administracija i propisi“ i slično. O svakoj od ovih tema govorili su najvažniji svjetski autoriteti i seminari su zaista bili sjajni.

To je ustvari direktna posljedica projekta FW: Croatia (Fine wine: Croatia) koji smo organizirali u srpnju ove godine. Na njemu smo kod nas okupili relevantne svjetske vinske pisce i kritičare i pokazali im dio onoga što Hrvatska nudi. Na tom skupu našla se i Marie Ahm, članica Grand Jury Europeene, koja je Maussu prenijela da Hrvatska ima odlična vina. Oni su zajedno doletjeli do Zagreba gdje smo im organizirali kušanje, skuhali ručak, i François se presretan vratio kući.

Dane smo započinjali jutarnjim seminarom, slijedilo je kušanje pa ručak, nakon toga je išao popodnevni seminar i večernje kušanje pa večera. Hrvatska je tako drugi dan organizirala ručak i popodnevno kušanje vina. Na festivalu su se tematski predstavili još samo Austrija i talijanski Piedmont, dakle, našli smo se u stvarno elitnom društvu. Značaj sudjelovanja ne može se direktno izmjeriti brojem prodanih boca, ali veoma je važno da je npr. Steven Spurrier koji je izjavio da nikad nije kušao hrvatska vina, eto, dobio tu priliku. A svi koji su bili tamo, u njegovu su rangu. Baš krema vinskog svijeta!

Da, vina sam odabrao ja, i odlučio sam ih predstaviti drugaćije nego Austrijanci koji su istaknuli nekoliko najvažnijih vinara. Htio sam da stranci upoznaju regije, i Hrvatsku smo generalno podijelili na tri regije: kontinent, Istru i Dalmaciju. Svaku smo od regija povezali s nekom od sorti, tako da naprimjer, kad vide – graševina, to povežu s kontinentalnom Hrvatskom, i da znaju da je to welsh riesling, a njegovo najbolje lice zove se graševina. Kontinent smo razdijelili na graševinu, chardonnay i sauvignon, Istru na malvaziju, muškat i istarska crna, a Dalmaciju na pošip i na plavac mali. Na 9 stolova predstavljeni su najbolji proizvođači tih sorti iz tih regija. Malo je zemalja koje imaju takvu raznolikost u stilovima, samo Francuska i Italija tako su raznolike u stilovima po regijama.

Glavna je poruka bila: zapamtite Hrvatsku, mi imamo kvalitetna vina. Drugo je bilo predstaviti naše glavne sorte, treće – naša raznolikost. Pokušali smo pokriti stilove, regije i sorte, što u 3 sata koliko smo imali nije bilo jednostavno, ali napravili smo i posebne materijale, kako bismo im olakšali snalaženje. Bez obzira na to što to nije bio sajam, neki konkretni kontakti su napravljeni, a ono što je još važnije jest da su na tom skupu bili svjetski opinion makeri kojima smo pokazali da postoje kvalitetna hrvatska vina. Bitno je da su ljudi probali, i da sad znaju da mi nismo što i Moldavija ili Češka ili tamo neka zemlja među mnogo drugih na Balkanu.

Da, taj dio jednako je bio važan, jer vino ima mnogo zemalja na svijetu, ali bitno je zaokružiti priču u cjelinu. Dakle, pokazati im da Hrvati vole dobro jesti, dobro piti, i da postoji tradicija jednog stila života, te  da imamo i drugih proizvoda koji su vrhunski, jer se nadovezuju međusobno. To je izgrađivanje cjelokupnog imidža zemlje. Spojiti pojam Hrvatske sa vrhunskim, tako da jednog dana vina zaista mogu postići i vrhunske cijene. Jer svega dobrog imamo, ali u malim količinama, i to ne može biti jeftino.

Pa, ovisit će o podršci, svakako, i udruga vinara i države. Važno je reći da je ovo predstavljanje na WWS-u podržala i pokrila HGK bez koje to ne bismo mogli, zaista su prepoznali važnost ovog simpozija i takvog načina promocije. Važno je u budućnosti ići organizirano i osmišljeno, jer vani treba za početak brendirati Hrvatsku, a onda tek pojedine vinare i regije. Uglavnom, ideja je ta da dovodimo za početak novinare, pisce i trgovce i to s ciljanih tržišta, te predstavimo najbolje što imamo. Po meni su to zemlje koje nisu toliko okrenute tradicionalnim vinskim regijama jer te će teško prihvatiti nešto potpuno novo. Zainteresirane i otvorene zemlje su SAD, Kanada, Skandinavija, Japan, Singapur… Konkretna prva ideja za daljnje korake jesu samostalne promocije u New Yorku jer se tamo već mnogo toga pozitivnog za Hrvatsku dogodilo. Važno je i biti sveprisutan, raditi promocije barem svaka 3 mjeseca, kako bismo se stalno pojavljivali u medijima koji su kreatori mišljenja. Bez obzira na „krizu“ mislim da bi i država mogla podržati takve projekte jer je zaista vrijeme da se okrenemo izvozu, a vino je jedan fenomenalni izvozni proizvod!