Što se jede za poklade?

Karnevalska tradicija svoje korijene pronalazi u kršćanstvu. U devetom stoljeću, za vrijeme Grgura Velikog, propisana je crkvena mjera da se u ponedjeljak i utorak uoči Čiste srijede ili Pepelnice, posti. Nedjelja koja je prethodila Pepelnici nazvana je dominica carnis privii ili bezmesna nedjelja. Narod ju je pojednostavljeno nazvao «karneval» ili, u prijevodu «mesopust», bezmesje. Negdje oko 15. stoljeća, pravilo posta se napustilo, a vrijeme pred korizmu je postalo vrijeme neobuzdanog uživanja u hrani, piću i maskiranim zabavama na kojima je sve dopušteno. Tako su nastala karnevalska veselja i narod se mogao još jednom prepustiti strastima na volju prije Korizme, razdoblja odricanja. 

U Hrvatskom jeziku, karneval se naziva i «pokladama», što dolazi od starohrvatskog glagola «klasti»- maskirati, prerušavati se. «Fašnik» dolazi od njemačke riječi Fastnacht -«noć posta» i odnosi se na pokladni utorak. Svaki kraj ima svoje običaje i specifičnu hranu koja se u to vrijeme obilno priprema i konzumira.

U Hrvatskom zagorju kiselo je tih dana obvezno na jelovniku. Na selima se još uvijek jede pomalo zaboravljeno prisiljeno zelje - pirjano zajedno s češnjakom, juhom od rajčice,  vrhnjem i kimom te posluženo s restanim krumpirom. Omiljeno jelo su i krpice sa zeljem i suha svinjska podbradina, tzv. lalovka. Od kolača jedu se nezaobilazne krafne.

Neizostavni dio samoborskog jelovnika u domaćinstvima su žganci, krpice sa zeljem, suho meso, vratina, buncek, rebra, kobasica i hladetina. Naročito su popularne krafne koje se nude i maškarama i drugim gostima uz vino, kuhano vino i rakiju. Na fešti, osim krafni jedu se i poznate samoborske kremšnite, kobasice češnjovke s muštardom, a pije se slatki bermet.

U Zagrebu i okolici također se priprema zelje, kuhaju se žganci, govedina, peče purica ili guska, a sladi se krafnama. U prijašnje vrijeme,  za vrijeme poklada  pilo se gradsko vino, a jeli su se slatkiši ("confecti") i suhe smokve ("fighe").

Slavonski običaji slični su onima u dijelu kontinentalne Hrvatske; jedu se preostale zalihe mesa, kobasice, čvarci, sušeno, a od slatkog buhtle, štrudle i listarići, svargle, krafne, masnica s orasima ili makom i pogačice s čvarcima.

Iz Kastavštine i Ćićarije dolazi i slatki specijalitet zvan presnac koji se pravi od tijesta, starog kruha, mlijeka, jaja, grožđica i cimeta. Poznate su još i kroštule s bademima, šurlice od slatkog tijesta, smokvenjak od suhih smokava i oraha s malo lozovače, presnac od mladog ovčjeg sira, odnosno skute i kolači od maruna.

U Gorskom kotaru radi se poslastica od dizanog tijesta s nadjevom od sira, jabuka ili pak oraha. U Dalmaciji su od lokalnih pokladnih slastica čuveni Korčulanski cukeroni, Bračke škanjete te Dubrovačka rožata.

Svima nam je, u kojem se god dijelu Hrvatske nalazili, prva asocijacija na fašničke, pokladničke, mesopusne dane zavodljivi miris i slatki okus pokladnica ili krafni. Neke se, za pojačani dojam, još i namirišu limunovom ili narančinom koricom, vanilijom ili rumom, a središte im može biti ispunjeno slasnim domaćim džemom ili tamnom čokoladom. Od sličnog se tijesta rade i slastice koje se u Sjevernoj i srednoj Dalmaciji nazivaju kroštule ili krostule, a u gorskom kotaru su poznatijiji kao fanjki. U Slavoniji se jede „kaloričnija“ verzija s mašću, tzv. poderane gaće, dok su to na jugu čuvene kroštule i fritule.

Ivana Pavlović, dipl.ing.

Gastro.hr