TRADICIJSKA KUHINJA: Sušeni ugor

Autor:
Gastro.hr

Ispiši članak Pošalji Komentiraj (0)
Novi broj časopisa Iće&piće donosi priču o ugoru, a Gastro.hr vam prenosi dio teksta.
Ugor je dobar od pupka nagore, a žena od pupka nadolje!
Dok su na brodu, ribari hrabro izgovaraju gornju, općepoznatu uzrečicu, no po povratku u luku postaju znatno tiši. Tako je i u Zavali, na južnoj strani Hvara…

Tajne Natina laboratorija
Sve su varijante sušenja ugora povijest. Doba prije hladnjaka. Sušili su redom svu ribu: ugor, cipal, tabinja, mol, oslić… sve što se lovilo također se i sušilo. Zapravo sve ono što se nije moglo pojesti sušilo se.

Posoljeno – posušeno. Jednostavna varijanta da se riba ne pokvari. U današnje je doba lako. U hladnjak i gotovo! Prije nije bilo hladnjaka, nije bilo ničega. Kad se uhvatilo puno jastoga, dijelom su se bacali živi natrag u more jer ih nisu mogli pojesti. Hobotnica se sušila jer se lovila na vreće, a svježa se teško prodavala. Prije nije vrijedila ništa. Danas je i svježa hobotnica specijalitet, ali je više i nema, izlovljena je.

Ugor se lovi najviše parangalom ili nešto manje vršom. U pripremi za sušenje čisti se tako da se otvori po leđnoj peraji, reže i skida mu se kost. Ako mu se ne skine kost, ona pri sušenju zna uhvatiti miris. Kost ide za juhu ili se baca. Krupna sol zajedno s češnjakom stuće se (zgnječi), a dobivenom smjesom dobro se premaže ugor. Poklopi se zatim kamenom i ostavi 12–14 sati pod njim da mu se istisne voda. Nakon toga ide na pranje u more, da se skine ta sol. Suši se na zraku 2–3 dana i 1–2 dana dimi. Tad je spreman za pripremu. Suši se u muškaduru, to je starinska kutija s mrežom protiv muha uokolo.

Ugor se može i peći, na fete. Ako je veći, pečen na fete je odličan. Najbolji je lešo, ali mora biti živ. Svježi iz mora u lonac. Samo maslinovo ulje. Šug od svježega je fantazija.
Ugor se slabo prodaje, zapravo ovisi o mjestu. Ima ljudi koji će ga odmah kupiti, ali ima i onih koji za njega ne mare. Isto je s tabinjom. Ja znam za tabinju (ovdje ju još zovu ugorova mati) u Jelsi na tržnici nekoliko ljudi koji će je odmah uzeti, a drugi je neće ni pogledati. Jednako je s iglicom, svako mjesto i otok ima svoje specijalitete.

Zima je. Zavaljani čekaju buđenje, čekaju ljeto. No Natin laboratorij radi. I zimi i ljeti. S morskim delicijama, kojih je svakim danom sve manje u moru.

Albert Donsky
Fotografija: Damir Fabijanić

Iće i piće, veljača 2012.

Želite li se pretplatiti na časopis, kliknite na Ićeipiće.hr  
 

Komentiraj

Morate biti registrirani da bi mogli komentirati članke!

Vezani članci

Bakalar, riba za iskupljenje duše

Piše: Živko Skračić   Fotografija: Damir Fabijanić Svi koji se opterećuju pitanjem koja je...

Iće i Piće- sadržaj trinaestog broja

Časopis za kulturu stola. SADRŽAJ 16. Kuhinjski hardware Sonja Braut Gusano suđe 18. Laboratorij u...

Iće i Piće-sadržaj dvanaestog broja

Časopis za kulturu stola. SADRŽAJ BR. 12 14. Kuhinjski hardwareAntonija RichterU carstvu žene,...

Svi vezani članci

Specijal

Anketa

Koja vam je najdraža svjetska kuhinja?

Glasaj Rezultati