Ako pročitate recept i članak do kraja, uvjerit ćete se i sami da je tako. Ovaj specijalitet od slanutkovog brašna svoje korijene vuče iz talijanske pokrajine Ligurije, točnije iz grada Genove, ali se služi svuda po ligurskoj obali, od Nice do Pise, kao i u drugim dijelovima Italije.
Tako je u Genovi ovo jelo poznato pod nazivom farinata, u Nici ga zovu socca, dok je u Toskani znano pod nazivom cecina (čit. čečina, dolazi od riječi ceci što je talijanska riječ za slanutak). Kad bismo išli dublje u povijest, našli bismo da je u vrijeme starih Grka i Rimljana ovo jelo služilo kao jako hranjiva zamjena za kruh. Recept je prežvio pad Rimskog carstva i zadržao se sve do danas. Tijekom Srednjeg vijeka farinata se jela uz ukiseljene lučice ili uz svježi sir.
Prema legendi iz Srednjeg vijeka, farinata kakvu danas poznajemo je nastala točno u to vrijeme i to 1284. godine kad su se slučajno, nakon bitke u kojoj je Genova pobijedila Pisu, đenoveški brodovi našli usred oluje te je s brodova u more popadalo nekoliko bačvi ulja i brašna od slanutka. Zbog nedostataka zaliha hrane, vojnicima i pomorcima je poslužena upravo ta mješavina koja je prije samog posluživanja osušena na suncu. Čim su se dočepali kopna, đenovežani su odlučili poboljšati recepturu za ovu iznenadnu palačinku ili prženicu i to tako da su smjesu pekli u vrućim pećima i tako način dobili fino, hrskavo jelo lijepe žute boje.
O tome koliko je to jelo postalo prepoznatljivo, govori i dekret iz 15. stoljeća kojim se regulirala proizvodnja farinate koja se u to doba zvala scripilita. No, dosta povijesti, idemo na pripremu ovog slasnog i nesumnjivo jednostavnog specijaliteta.
Sastojci:
- 300 g brašna od slanutka
- 900 ml vode
- 50 ml maslinovog ulja
- soli po ukusu
- papar (nakon pečenja)
Ova je količina sastojaka dovoljna za okrugli pleh promjera 40 cm, a mjeri od 6 do 8 porcija.
Postupak:
- Slanutkovom brašnu polako dodajte vodu, maslinovo ulje i sol neprestano miješajući kako se ne bi napravile grudice. Dobit ćete dosta rijetku smjesu koja svakako treba odstajati najmanje od 2 sata pa sve do 4-5 sati. Smjesu pokrijte i pustite da stoji na sobnoj temperaturi (ja obično ostavim od 2 do 2,5 sata). S vremena na vrijeme je promiješajte i šupljikavom žlicom skinite pjenu koja se napravila na površini.
- Pećnicu zagrijte na temperaturu od 250 Celzijevih stupnjeva, a pleh ili kalup u kojem ćete peći farinatu dobro premažite maslinovim uljem.
- Izlijte smjesu (koja ne smije prijeći debljinu od 1 cm) na pleh ili u kalup te stavite peći od 20 do 25 minuta, odnosno dok farinata ne dobije lijepu rumenu boju i hrskavu površinu. Zadnjih 10 minuta prebacite na grill (gornji grijač) i pustite da se dobro zapeče.
- Kad je farinata pečena, još vruću posipajte svježe mljevenim paprom ili preskočite ovaj završni korak ako jelo služite djeci.
Farinata se obično služi topla, premazana smjesom od ulja i ružmarina. Možete je poslužiti uz neku finu salatu, pirjano povrće ili kao snack tako da na komad tople farinate nanesite sir gorgonzolu. Meni je baš tako najdraža, uz malo alfa-alfa klica. Ma, možete je služiti s čim god poželite, čak i uz klasične slavonske nareske! Odlična je i hladna te stvarno može poslužiti kao zamjena za kruh. Također možete na jedan dio smjese prije samog pečenja staviti tanko narezanu glavicu luka ili nasjeckani mladi luk. Ja obično radim tako pola-pola. Ako volite okus pečenog luka, obavezno ga stavite – nećete se razočarati!
